Irtiš

Njeno ime znači Bijela rijeka. Ona je zapravo duža nego Ob do svog ušća. Glavna pritoka Irtiša je rijeka Tobol. Ob-Irtiš oblikuje veliki sliv u Aziji, koji obuhvata veći dio zapadnog Sibira i planina Altaj.

Irtiš

rijeka

Irtiš je druga najduža rijeka-pritoka u svijetu nakon Missourija. Njena dužina iznosi 4.248 km. Protiče kroz područje Kine (525 km), Kazahstana (1.835 km) i Rusije (2.010 km). Površina sliva joj je 1.643.470 km². izvor Irtiša nalazi se na granici Mongolije i Kine, na istočnim padinama hrbata Mongolskog Altaja. Iz Kine pod imenom Crni Irtiš se spušta u Kazahstan u Zajsansku kotlinu, gdje se ulijeva u protočno Zajsansko jezero. Na ušću Crnog Irtiša nalazi se velika delta. U Zajsan utiče mnoštvo rijeka s Rudnog Altaja, hrbata Tarbagataj i Saur. Višestruko pojačan tim vodama Irtiš istječe iz Zajsanskog jezera na sjeverozapadu kroz Buhtarminsku hidroelektranu i nizvodno od nje smještenu Ust-Kamenogorsku hidroelektranu. Dalje nizvodno se nalazi Šulbinska hidroelektrana i grad Semej (Semipalatinsk). Malo iznad Pavlodara irtišku vodu prikuplja Irtiško-karagandski kanal, tekući prema zapadu. U području Hanti-Mansijska Irtiš se ulijeva u Ob.

Lijeve pritoke

• Čar
• Kizilsu
• Čagan
• Šiderty
• Oša
• Išim
• Vagaj
• Tobol
• Noska
• Konda

Desne pritoke

• Kaldžir
• Kurčum
• Narym
• Buhtarma
• Ulba
• Uba
• Om
• Tara
• Uj
• Šiš
• Tuj
• Turtas
• Demjanka

Gradovi - Ketokay (Fuyong) Burčun, Serebrjansk, Oskemen (Ust-Kamenogorsk), Semej (Semipalatinsk) i Kurčatov (Kazahstan), Aksu (Kazahstan), Pavlodar, Omsk, Tara, Tobolsk, Hanti-Mansijsk.

 

 

Izvor vode Irtiša je mješovit: u gornjem toku je od snijega, leda i manje kiše, a na donjem toku od snijega, kiše i podzemnih voda. Priroda vodnog režima također se znatno izmijenjuje. U gornjem toku visoke vode počinju u apriču, s maksimumom od aprilu do juna, opadanje traje do oktobra; oticanje rijeke je regulirano. U donjem toku visoke vode dosežu od kraja maja do septembra, s maksimumom u junu. Oko 50% godišnjeg oticanja prolazi u proljeće, u gornjem dijelu toka postotak oticanja u ljeto i jesen po 20%, 10% zimi, kod Tobolska, 27%, 19% i 7% respektivno. Prosječni istjek kod Ust-Kamenogorska je 628 m³/s, Semeja (Semipalatinska) oko 960 m³/s, Omska 917 m³/s, Tobolska 2.150 m³/s, na ušću oko 3000 mm³/s, godišnji istjek od oko 95 km³. Razmjer kolebanja nivoa iznad Zajsanskog jezera je 4,4 m, kod Omska 7 m, Ust-Išima 12,7 m, dalje do ušća se smanjuje. Zamrzavanju na Irtišu prethodi period lomljenja leda od oko 20 dana u gornjem i 6–10 dana u donjem dijelu toka. Zamrzava se u gornjem toku krajem novembra, u donjem od početka novembra, otapa se u aprilu.

Prosječni istek mjesečno u Hanti-Mansijsku

Prosječni istek Irtiša mjesečno (u m³/sec.) mjereno na hidrometrijskoj stanici Hanti-Mansijsk
Podaci izračunati preko 22 godine

 

Vode Irtiša koristi se za opskrbu Irtiško-karagandskog kanala (unos vode iz Irtiša u kanal u prosjeku od 75 m³/s), za potrebe vodoopskrbe i navodnjavanja.

Redovna plovidba na 3.784 km od ispusta Ust-Kamenogorske hidroelektrane do ušća. Plovidba se odvija od aprila do novembra.

Putnički, teretni brodovi i tankeri plove najviše rijekom između aprila i oktobra, kada nije smrznuta. Omsk je dom sjedište preduzeća u državnom vlasništvu – Irtysh Shipping Company, te najveća riječna luka u zapadnom Sibiru.

Ispod Zajsanskog jezera na Irtišu je izgrađena Irtiška kaskada hidroelektrana uključujući Buhtarminsku, Ust-Kamenogorsku i Šulbinsku hidroelektranu, blizu kazahstansko-kineske granice. Brodska prevodnica koja omogućuje riječni promet da zaobiđe branu kod Ust-Kemenogorska najdublja je na svijetu, s padom od 42 metra.

Energetika - Umjetna jezera na Irtišu

• Buhtarminsko umjetno jezero (5.500 km², 53 mlrd. m³)
• Ust-Kamenogorsko umjetno jezero (37 km², 0,65 mlrd. m³)
• Šulbinsko umjetno jezero (255 km², 53 mlrd. m³)

Uz Irtiš i u njegovoj okolini nalazi se veliki broj spomenika prirode, historijskih i arhitektonskih spomenika, uređene su zanimljive turističke rute.