Kadulja

Član je porodice Lamiaceae i raste u mediteranskoj regiji, ali je presađena i u mnoga mjesta širom svijeta. Ima dugu historiju u medicinskoj i kulinarskoj upotrebi, a u modernom vremenu raste i kao ukrasna vrtna biljka.

Kadulja / žalfija
Salvia officinalis
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Magnoliophyta
Potklasa	Asteridae
Red	Lamiales
Porodica	Lamiaceae
Potporodica	Nepetoideae
Rod	Salvia
Vrste
Salvia officinalis (ljekovita kadulja)

Kadulja je višegodišnja polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm. Ima jak korijen i drvenastu stabljiku. Donji dijelovi stabljike su drvenasti, a gornji zeljasti. Stabljika je uspravna i uglasta. Listovi su uski, eliptični, sitno naborani, sa dugom peteljkom. Veliki tamnoljubičasti cvjetovi skupljeni su u cvatove poput klasa, koji su sastavljeni od pršljenova. Cvijet je dvousnat, a čašica i vjenčić imaju žljezdaste dlake. Cvijeta od juna do avgusta. Sjeme sazrijeva u avgustu i septembru. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje). Kadulja voli sunce i ne uspijeva u sjenovitim predjelima. Ne podnosi mrazeve i izrazito niske temperature mogu da ubiju cijelu biljku. Ova zimzelena biljka, koja se koristi kao začin, ima i ljekovita svojstva. Potječe iz mediteranskih zemalja, a raširila se po cijeloj Evropi. Latinsko ime Salvia dolazi od latinske riječi salvare, što u prevodu znači spasti, spasavati ili izliječiti. Drugi dio latinskog imena, officinalis, prevodi se kao "ljekovit".

 

 

 

Kadulja je zvanično priznata kao ljekovita biljka i uvrštena je u nekoliko svjetskih farmakopeja. Kadulja se koristi, suha ili svježa, kao začin jelima u mnogim kuhinjama svijeta.

Dosta se uzgaja zbog eteričnog ulja koje se koristi u medicinske i kozmetičke svrhe. Medonosna je biljka i intenzivno se koristi u ispaši pčela. Zbog antibakterijskog i antivirusnog djelovanja, eterično ulje kadulje koristi se kao aktivna supstanca u proizvodnji parfema, zubnih pasti, šampona i sapuna, kao i za tečnosti za ispiranje usta. Gajena između kupusa i mrkve odbija nametnike te se koristi u organskom vrtlarstvu.

Ljekovitost kadulje spoznali su još Stari Rimljani i antički Grci. Pretpostavlja se da je kadulja bila jedan od glavnih sastojaka smjese za balzamiranje u faraonskim grobnicama Egipta. Navodno, u srednjem vijeku spremao se ljubavni napitak od listova kadulje, rute i latica ruže.

U medicinske svrhe koristi se list kadulje, koji u vrijeme cvjetanja sadrži najveću količinu kvalitetnih ljekovitih tvari. Osnovni ljekoviti sastojak lista kadulje jest eterično ulje. Kadulja ulazi u sastav velikog broja lijekova koji se upotrebljavaju za ispiranje usta i grla kod upalnih i infekcijskih procesa, zbog antiseptičkog djelovanja i mogućnosti podržavanja obnove sluzokože.

Kadulja ima svojstvo smanjivanja lučenja iz znojnih žljezda te se sve do otkrića antibiotika, kao čaj, koristila protiv znojenja i tuberkuloze. Čaj i drugi lijekovi načinjeni od kadulje upotrebljavaju se i za jačanje organizma. Čaj od kadulje također pomaže kod raznih infekcijskih upala. Ova biljka ima antiseptička, karminativna, stimulativna i spazmolitička svojstva.

Mogući su neželjeni efekti kod neprekidnog i dugotrajnog korištenja kadulje. Mogući simptomi su uznemirenost, povraćanje, vrtoglavica, drhtavica, epileptički napadi, prijevremene kontrakcije tokom trudnoće. Osobe s epilepsijom trebaju izbjegavati kadulju.

U narodnoj medicini kadulja se prije svega koristi kao sredstvo za dezinfekciju usta. Preporučuje se ispiranje usta kod zubobolje, čireva i upale grla. Pomaže kod preobilnog lučenja pljuvačke te se preporučuje pacijentima s Parkinsonovom bolešću. Koristi se i kod dojilja koje imaju problem preobilnog lučenja mlijeka. Ostale upotrebe u narodnoj medicini: kod obilnog znojenja, nervoze, depresije, sterilnosti kod žena i menstrualnih problema.

• Bosanska kadulja