Hildegard Knef

decembar">28. decembar 1925. - Berlin, 1. februar 2002.), njemačka glumica, pjevačica, pjesnikinja i književnica. U svijetu poznata i pod imenom Hildegarde Neff.

Hildegard Knef
njemačka glumica, pjevačica, pjesnikinja i književnica.
Rođenje	(1925-12-28) 28. decembar 1925. Ulm, Njemačka
Smrt	1. februar 2002(2002-02-01) (76 godina) Berlin, Njemačka

Porodica

Hildegard Knef rođena je u Ulmu kao kći Hansa Theodora Knefa, trgovca duhanom flamanskog porijekla i Friede Auguste, rođ. Gröhn. Već 1926. otac joj umire od sifilisa, nakon čega se s majkom seli u Berlin koja se 1933. ponovno udala. Hildegard je pohađala licej Friedrich Rückert u tadašnjem Berlin-Schönebergu.

Udavala se tri puta. Od 1947.-1951. bila je u braku s Kurtom Hirschom, filmskim agentom iz Hollywooda i sudetskim židovom, čiji su se roditelji nakon rata preselili u SAD. Od 1962.-1976. bila je udana za britanskog glumca Davida Camerona, koji je s njom nastupao na njemačkoj turneji s predstavom "Nicht von gestern (Born Yesterday)". Cameron je i otac njene kćeri (Christina Antonia, 1968.). Od 1977. do svoje smrti 2002. godine bila je u braku s Paulom von Schell.

Počeci filmske karijere

Talentirana Knef, koja je još kao dijete slikala portrete, napustila je školu s 15 godina i započela školovanje za crtačicu u filmskom studiju UFA u Berlinu. Zbog ljepote ju je 1943. godine zapazio šef studija Wolfgang Liebeneiner te joj je osigurao stipendiju za glumačko školovanje pri istom studiju. Veliko zanimanje za Hildegard Knef pokazao je i sam Joseph Goebbels, po čijim joj je napucima izvršena i korekcija nosa. 1944. godine je imala aferu s glavnim filmskim dramaturgom ("Reichsfilmdramaturg") Ewaldom von Demandowsky-im, koji je ujedno bio i glavni producent filmske kuće Tobis. Još prije kraja Drugog svjetskog rata nastupila je s manjim ulogama u nekoliko filmova ("Unter den Brücken", 1944., "Fahrt ins Glück", 1945. i dr.).

1945. Hildegard Knef u razrušenom Berlinu nastupa u kabareu i pozorištu i uskoro upoznaje svog prvog supruga Kurta Hirscha, američkog časnika, za kojeg se udaje 15. decembra 1947. Zapažena u pozorištu dobija ulogu u prvom poratnom njemačkom filmu "Die Mörder sind unter uns" ("Ubice su među nama") iz 1946., koji joj je osigurao međunarodnu karijeru. Za ulogu u filmu "Film ohne Titel" ("Film bez naslova") dodijeljena joj je 1948. godine nagrada za najbolju žensku ulogu na festivalu u Locarnu. Iste godine po prvi put se pojavljuje na naslovnici magazina "Stern" i uskoro postaje prva velika poslijeratna njemačka zvijezda.

Zahvaljujući međunarodnom uspjehu i velikoj reportaži američkog magazina "Life" hollywoodski filmski producent David O. Selznick pozvao ju je u SAD za kojeg početkom 1948. godine potpisuje sedmogodišnji ugovor. U tom razdoblju uči engleski jezik i snima bezbrojne filmske probe, te upoznaje svoju sunarodnjakinju Marlene Dietrich. 1950. postaje i građankom SAD-a.

Između Evrope i SAD-a

Godine 1950. nakratko se vratila u Njemačku i snimila kontroverznu melodramu Willi Forsta "Die Sünderin" ("Griješnica"). Film je izazvao oštre prosvjede Katoličke crkve kako zbog kratke scene s golom Hildegard Knef, tako i zbog svoje teme o prostituciji i samoubistvu, čime je prerastao u jedan od najvećih njemačkih filmskih skandala. Zbog filma su organizirane brojne demonstracije i zatvorena kina u brojnim njemačkim i evropskim gradovima, a zbog njega su vođeni i sudski procesi. Međutim, film je samo u Njemačkoj vidjelo preko 7 miliona gledalaca čime je popularnost glumice dodatno porasla. Istovremeno s uspjehom filma Knef je u oktobru 1951. objavila i svoju prvu ploču ("Ein Herz ist zu verschenken").

Obilježena kao "griješnica" Hildegard Knef bježi natrag u Hollywood, gdje snima cijeli niz filmova za 20th Century Fox. Amerikanci su čak 1952. godine Hildegarde Neff izabrali za najseksipilniju glumicu. Istovremeno sa snimanjem brojnih filmova u Americi, kada upoznaje i slavnu Marilyn Monroe i ostavlja svoje otiske pred legendarnim kinom Chinese Theatre, nastupa i u brojnim njemačkim, britanskim i francuskim filmovima. Ujedno je prva i najuspješnija Nijemica s vlastitim show-om na Broadwayu, gdje je nastupala u mjuziklu Cole Portera "Silk Stockings" ("Svilene čarape"). Upravo zbog sukoba Fox-a i MGM-a oko filmskih prava na navedeni mjuzikal Hildegard Knef 1957. godine iz principa raskida ugovor s filmskom kućom odbivši snimiti preostale filmove. Glumica je time završila blistavu filmsku karijeru na vrhuncu slave i vratila se u Njemačku.

Film i muzika

Po povratku u Njemačku i dalje snima filmove sa više ili manje uspjeha, no kasnih 1950tih i ranih 1960tih godina uglavnom snima u Engleskoj i Francuskoj. Sve više se posvećuje pjevanju čime je započela novu, drugu karijeru u životu. Iako je pjevala još u svojim ranijim filmovima, kao pjevačica i glumica posebno se proslavila kao Ninotschka u glavnoj ulozi Cole Porterovog mjuzikla "Silk Stockings" od 1954.-1956. na Broadwayu. 1958. nastupa u BBC-ovom televizijskom show-u "The Hildegarde Neff Show". U Engleskoj objavljuje prve ploče u Evropi, a zatim i nekoliko jazz ploča u Francuskoj. Zahvaljujući pozitivnom odjeku njenih ploča i pjesama u inostranstvu, postiže i prve muzičke uspjehe u domovini.

1962. snima prvu ploču u Njemačkoj i single "Er war nie ein Kavalier" ("Nikad nije bio kavalir") postaje veliki uspjeh. 1963. objavljuje prvi LP "So oder so ist das Leben", a kao pjevačica šansona dobija i prvi show na njemačkoj televiziji. 1965. potpisuje i prvi vlastiti tekst ("Werden Wolken alt?"). Sljedeći LP album "Ich seh die Welt durch deine Augen" s vlastitim tekstovima 1966. godine postiže golemi uspjeh, te kreće na prvu koncertnu turneju.

Ponovno reda uspjeh za uspjehom, a jedan od najvećih hitova zasigurno je optimistično-ironična pjesma "Für mich soll’s rote Rosen regnen".

Ella Fitzgerald nazvala je Hildegard Knef "najboljom pjevačicom bez glasa". Njen senzualni alt, jasan izgovor, jedinstvena interpretacija i tekstovi prožeti ironijom stvorili su od Hildegard Knef neponovljivu pojavu njemačke zabavne muzike. Nijemci, ali i ostali joj se dive i obožavaju je te je počinju nazivati "Die Knef". Poznata kao veliki perfekcionist i profesionalac surađivala je isključivo s vrhunskim muzičarima kao što su Kurt Edelhagen, Hans Hammerschmid, Bert Kaempfert i Gert Wilden.

Autorica

1970. Hildegard Knef objavila je svoje prvo autobiografsko djelo Der geschenkte Gaul (Poklonjeno kljuse), na kojem je radila godinama i koje je ubrzo postalo bestseller. Knjiga je prevedena na čak 17 jezika i postala je najprodavanija knjiga jednog njemačkog autora od 1945. godine. 1970. odnosno 1971. objavljeni su njeni najkvalitetniji albumi Knef i Worum geht’s hier eigentlich?, koji ipak nisu postigli očekivani komercijalni uspjeh. 1975. izdaje novu knjigu Das Urteil (Presuda) i to o bolesti od koje je i sama bolovala (rak dojke) te zbog svoje izravnosti ponovno daje povoda za razne rasprave. 1976. knjiga je zauzela drugo mjesto na ljestvici najprodavanijih knjiga u SAD-u.

Usponi i padovi

Od 1977. njene ploče izdaju se u sve manjem tiražu. Nakon borbe sa bolešću udala se po treći put za 15 godina mlađeg mađarskog plemića Paula von Schella, zbog čega je često spominjana u "žutoj" štampi. Uvrijeđena je sa mužem i kćerkom 1982. ponovno napustila Berlin i preselila se u Los Angeles. Nakon rata s njemačkim medijima (bolest, razvod, novi brak, face-lifting, svjetska turneja) Knef se potpuno okrenula protiv domovine. U Americi je primljena s oduševljenjem, posebno medija koji su izvještavali o njenom velikom povratku u Hollywood, u kojem ipak nije mogla pratiti zahtjeve savremene filmske produkcijske .

1987. proslavila se uspješnim povratkom na scenu kao "gospođica Schneider" u musicalu "Cabaret" John Kandera i Freda Ebba u berlinskom Theater des Westens. Godine 1989. konačno se vratila u Njemačku gdje je ponovno doživjela staru slavu.

1992. objavila je prvi singl nakon pet godina i to novu interpretaciju hita "Für mich soll's rote Rosen regnen". Istovremeno je dobila brojna priznanja i nagrade za životno djelo, glumila manje sporedne uloge na televiziji i kao legendarna filmska i pjevačka zvijezda gostovala u brojnim TV emisijama. Posljednje godine života ova strastvena pušačica provela je boreći se s bolešću pluća.

• 1944. Träumerei (scene s Hildegard Knef su izbačene iz filma)
• 1944. Schauspielschule (UFA-obrazovni film, neobjavljen)
• 1944. Unter den Brücken
• 1944./45. Frühlingsmelodie (nedovršen)
• 1944./45. Die Brüder Noltenius
• 1944./45. Fahrt ins Glück
• 1946. Die Mörder sind unter uns (Ubice su među nama), uloge: Ernst Wilhelm Borchert, Erna Sellmer, Arno Paulsen
• 1947. Zwischen gestern und morgen, uloge: Viktor de Kowa, Winnie Markus, Viktor Staal, Willy Birgel
• 1947. Film ohne Titel (Film bez naslova), uloge: Hans Söhnker, Irene von Meyendorff, Willy Fritsch, Fritz Odemar
• 1950. Die Sünderin (Griješnica), uloge: Gustav Fröhlich, Robert Meyn, Aenne Bruck, Jochen-Wolfgang Meyn
• 1951. Nachts auf den Straßen, uloge: Hans Albers, Lucie Mannheim, Marius Goring, Karin Andersen
• 1951. Es geschehen noch Wunder, uloge: Willi Forst, Marianne Wischmann, Werner Fuetterer
• 1951. Decision Before Dawn (Odluka prije zore), uloge: Oskar Werner, Garry Merrill
• 1952. Diplomatic Courier, uloge: Tyrone Power, Charles Bronson, Karl Malden
• 1952. The Snows of Kilimanjaro (Snjegovi Kilimandžara), uloge: Gregory Peck, Ava Gardner
• 1952. La Fête à Henriette (Na pariskim ulicama), uloge: Dany Robin, Michel Auclair, Michel Roux
• 1952. Night Without Sleep, uloge: Linda Darnell, Garry Merrill, Joyce Mackenzie, June Vincent
• 1952. Alraune (Unnatural - the Fruit of Evil), uloge: Erich von Stroheim, Karlheinz Böhm, Harry Meyen, Rolf Henniger, Harry Halm
• 1952. Illusion in Moll, uloge: Herbert Hübner, Sybille Schmitz, Albrecht Schoenhals, Hardy Krüger
• 1953. The Man Between, uloge: James Mason, Claire Bloom, Aribert Wäscher
• 1953./54. Eine Liebesgeschichte, uloge: O. W. Fischer, Viktor de Kowa, Karl Ludwig Diehl
• 1954. Geständnis unter vier Augen, uloge: Carl Raddatz, Ivan Desny, Werner Hinz, Franz Schafheitlin
• 1954. Svengali, uloge: Terence Morgan, Donald Wolfit, Paul Rogers, Derek Bond, David Kossoff
• 1957./58. Madeleine und der Legionär, uloge: Bernhard Wicki, Hannes Messemer, Helmut Schmid
• 1958. La Fille de Hambourg (Djevojka iz Hamburga), uloge: Daniel Gélin, Jean Lefebvre
• 1958. Subway in the Sky, uloge: Albert Lieven, Vivian Mathalon
• 1958. Der Mann, der sich verkaufte (Čovjek koji se prodao), uloge: Hansjörg Felmy, Kurt Ehrhardt, Antje Weisgerber
• 1960. Die geliebte Stimme (TV-film)
• 1960. La Strada dei Giganti (Die Furchtlosen von Parma), uloge: Chelo Alonso, Dario Michaelis
• 1961. Golden Boy (TV-film), uloge: Klaus Kammer, René Deltgen, Werner Bruhns
• 1962. Laura (TV-film), uloge: Anton Walbrook, Hellmut Lange, John Van Dreelen
• 1962. Lulu, uloge: Nadja Tiller, O. E. Hasse, Mario Adorf, Leon Askin, Charles Régnier, Rudolf Forster
• 1962. Landru, uloge: Charles Denner, Stéphane Audran
• 1962. Ballade pour un voyou, uloge: Michel Vitold, Philippe Noiret
• 1962./63. Caterina di Russia/Cathérine de Russie, uloge: Sergio Fantoni
• 1962./63. Die Dreigroschenoper (Opera za tri groša), uloge: Curd Jürgens, June Ritchie, Sammy Davis jr., Lino Ventura, Gert Fröbe, Walter Giller
• 1963. Das große Liebesspiel, uloge: Lilli Palmer, Daliah Lavi, Thomas Fritsch, Peter van Eyck
• 1963. Gibraltar, uloge: Geneviève Grad, Gérard Barray
• 1964. Wartezimmer zum Jenseits, uloge: Götz George, Richard Münch, Carl Lange, Heinz Reincke
• 1964. Verdammt zur Sünde, uloge: Martin Held, Else Knott, Christa Lindner, Michael Ande
• 1964. Mozambique, uloge: Paul Hubschmid, Vivi Bach, Dietmar Schönherr
• 1965. Mrs. Dally – Heute ist Unabhängigkeitstag (TV-film)
• 1967. The Dirty Dozen
• 1967./68. The Lost Continent, uloge: Eric Porter, Suzanna Leigh
• 1975. Jeder stirbt für sich allein (Svatko umire sam), uloge: Carl Raddatz, Martin Hirthe, Gerd Böckmann, Brigitte Mira
• 1978. Fedora, uloge: William Holden, Marthe Keller, José Ferrer, Mario Adorf, Henry Fonda
• 1979. Der Alte: Illusionen über einen Mord (TV-film)
• 1980. Checkpoint – Charlie, uloge: Antonia Dauphin, Gerd Duwner, Almut Eggert
• 1982. Der Gärtner von Toulouse (TV-film), uloge: Benedict Freitag, Hans Baumann
• 1984. Scarecrow & Mrs. King
• 1985. Flügel und Fesseln/L'Avenir d'Émile, uloge: Hermann Treusch, Camille Raymond
• 1988. Witchery, uloge: David Hasselhoff, Linda Blair
• 1990. Ein Schloss am Wörthersee: Adel verpflichtet zu nichts (TV-film)
• 1990. Champ Clos, (TV-film), uloge: Micheline Presle, Inge Meysel
• 1994. Tödliches Erbe (TV-film), uloge: Horst Buchholz, Ulrich Wildgruber, Christoph Eichhorn
• 1999. Eine fast perfekte Hochzeit (TV-film), uloge: Hans Clarin, Alexander Goebel, Andreas Vitásek
• 2001. Wie angelt man sich einen Müllmann? (TV-film, nedovršen), uloge: Ingrid van Bergen
• 2001. A Woman And A Half (dokumentarni film o Hildegrd Knef)

• "Für mich soll's rote Rosen regnen"
• "Ich bin den weiten Weg gegangen"
• "Eins und Eins, das macht zwei"
• "Ich brauch Tapetenwechsel"
• "Er war nie ein Kavalier"
• "Aber schön war es doch"
• "Mackie Messer"
• "Es war beim Bal Paré"
• "Er hiess nicht von Oertzen"
• "Grauer Regen"
• "Ich möchte am Montag mal Sonntag haben"
• "Er setzt mich von der Steuer ab"
• "Von Nun An Ging's Bergab"
• "Wenn's dem Esel zu gut geht"
• "Ich hab noch einen Koffer in Berlin"
• "Heimweh nach dem Kurfürstendamm"
• "Berlin, dein Gesicht hat Sommersprossen"

LP-albumi

• 1955. Cole Porter: Silk Stockings
• 1961. Hildegard Knef spricht Jean Cocteau: Die geliebte Stimme
• 1963. Die Dreigroschenoper
• 1963. So oder so ist das Leben
• 1964. Die großen Erfolge
• 1964. Hildegard Knef
• 1964. Seitensprünge nach Noten: Schauspieler singen Chansons (Ilse - Wedkind)
• 1964. Ihre großen Erfolge
• 1964. Illusionen
• 1964. Germany’s Hildegard Neff
• 1965. Mrs. Dally (Heute ist Unabhängigkeitstag)
• 1965. Hildegard Knef spricht und singt Tucholsky
• 1965. Chansons mit Hildegard Knef
• 1966. Ich seh die Welt durch deine Augen
• 1966. So hat alles seinen Sinn
• 1966. Die neue Knef – Tournee LIVE
• 1966. Die große Knef
• 1967. Halt mich fest
• 1967. Hildegard Knef
• 1968. Träume heißen du
• 1968. Knef concert
• 1968. Na und ...
• 1968. Der Mond hatte frei
• 1969. Love for Sale
• 1969. Die großen Erfolge 2
• 1970. Knef
• 1970. Portrait in Musik
• 1970. Hildegard Knef liest: Der geschenkte Gaul – Bericht aus einem Leben
• 1970. Tapetenwechsel
• 1970. Grand Gala
• 1970. Hildegard Knef
• 1971. From Here On In It Gets Rough
• 1971. Worum geht’s hier eigentlich?
• 1971. The World of Hildegard Knef
• 1971. Gestern - Heute
• 1972. Und ich dreh’ mich nochmal um
• 1972. Texte, geschrieben und gelesen: Hildegard Knef
• 1973. Portrait in Gold
• 1974. Ich bin den weiten Weg gegangen
• 1975. Das Urteil – Hildegard Knef liest aus ihrem Roman
• 1975. Applaus
• 1975. Star für Millionen: Hildegard Knef
• 1976. Bei dir war es immer so schön
• 1976. Die großen Erfolge
• 1976. Grand Gala der Stars: Hildegard Knef
• 1977. Lausige Zeiten
• 1977. Goldene Serie: Hildegard Knef
• 1978. Heimweh-Blues
• 1978. Überall blühen Rosen
• 1979. Eins & Eins – Hildegard Knef, ihre großen Erfolge und das Orchester Bert Kaempfert
• 1979. Wereldsuccessen
• 1979. Profile: Hildegard Knef
• 1979. 20 große Erfolge
• 1980. Da ist eine Zeit ...
• 1980. Tournee, Tournee ... Das Live-Album ihrer Konzertreise
• 1980. Motive: Hildegard Knef
• 1980. Star-Magazin: Hildegard Knef
• 1981. Portrait: Hildegard Knef
• 1984. Aber schön war es doch – 16 große Erfolge
• 1985. Ihre Freunde nennen sie Hilde
• 1985. Ihre 16 größten Erfolge
• 2002. The Reform Sessions

CD-albumi

• 1985. The Lady Is A Tramp – Internationale Erfolge
• 1988. Concert – Ihre größten Erfolge
• 1988. Idole: Hildegard Knef
• 1989. Silk Stockings – 1955 Original Broadway Cast
• 1992. Ihre großen Erfolge
• 1993. Für mich soll's rote Rosen regnen – Ihre 20 schönsten Songs
• 1994. The Fantastic World of Voices: The Great Hildegard Knef
• 1994. Tonfilm-Schlager: Berühmte Filmmelodien und ihre besten Interpreten 1937–1955
• 1999. "17 Millimeter"
• 1999. Ich Sing Dein Lied
• 2000. Das gab's nur einmal
• 2000. Die Grossen Erfolge
• 2000. Halt Mich Fest
• 2002. Aber schön war es doch
• 2002. Knef Sings, Kaempfert Swings
• 2002. In Concert
• 2002. Singt Cole Porter (Expanded & Remastered)
• 2003. A Woman and a Half
• 2003. Singt und Spricht Tucholsky
• 2003. So Oder So Ist das Leben
• 2005. Der Geschenkte Gaul
• 2005. Das Urteil
• 2005. Schöne Zeiten - Ihre unvergessenen Singles
• 2005. Knef
• 2005. Ich bin den weiten Weg gegangen

• 1949. nagrada za najbolju žensku ulogu u filmu "Film ohne Titel" ("Film bez naslova") na filmskom festivalu u Locarnu
• 1951. otisci ruku i nogu pred kinom Graumans Chinese Theater u Hollywoodu
• 1953. nagrada francuske filmske kritike za ulogu u filmu "La Fête à Henriette"
• 1956. izbor za glumicu s najvećim seksipilom (SAD)
• 1959. njemačka filmska nagrada za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu "Der Mann, der sich verkaufte" ("Čovjek koji se prodao")
• 1968. Zlatna ploča
• 1968. izbor za najbolju njemačku pjevačicu
• 1969. muzička nagrada Edison za najbolji tekst i popularnost u Evropi
• 1975. odličje SR Njemačke prvog reda za zasluge na priznanju SR Njemačke u svijetu
• 1976. Zlatna nagrada za najbolju žensku ulogu u filmu "Jeder stirbt für sich allein" ("Svatko umire sam") na međunarodnom filmskom festivalu Karlovy Vary
• 1976. nagrada Mark Twain za englesko izdanje "Das Urteil"
• 1977. njemačka filmska nagrada za cjelokupno filmsko djelo
• 1980. Zlatni tulipan (holandska muzička nagrada)
• 1993. nagrada grada Düsseldorfa "Helmut Käutner"
• 1995. Veliko odličje Berlina za zasluge
• 1996. prva dobitnica nagrade "Marlene"
• 1999. njemačka video nagrada za životno djelo
• 1999. nagrada za najbolju jazz produkciju godine za album "17 Millimeter" s jazz muzičarom Till Brönnerom
• 2000. Zlatna kamera za životno djelo
• 2000. ECHO za životno djelo
• 2001. Bambi za životno djelo

• Službeni site kluba obožavatelja
• Hildegard Knef na IMDb-ju