Astronautika (ili kosmonautika) je teorija i praksa putovanja izvan Zemljine atmosfere u svemir.
Svemirski let je jedna od njegovih glavnih primjena, a svemirska nauka njegovo sveobuhvatno polje.
Termin astronautika (prvobitno astronautique na francuskom ) je 1920-ih skovao J.-H. Rosny, predsjednik Goncourt akademije, u analogiji sa aeronautikom. Pošto postoji određeni stepen tehničkog preklapanja između ova dva polja, termin aerokosmonautika se često koristi da opiše oba odjednom. Godine 1930. Robert Esnault-Pelterie objavio je prvu knjigu o novom istraživačkom polju.
Termin kosmonautika (prvobitno cosmonautique na francuskom) uveo je 1930-ih Ary Sternfeld svojom knjigom Initiation à la Cosmonautique (Uvod u kosmonautiku) (knjiga mu je donijela Prix REP-Hirsch, kasnije poznatu kao Prix d'Astronautique, iz Francuskog astronomskog društva 1934. )
Kao i kod aeronautike, ograničenja mase, temperature i vanjskih sila zahtijevaju da aplikacije u svemiru prežive ekstremne uslove: visokokvalitetni vakuum, radijacijsko bombardiranje međuplanetarnog prostora i magnetne pojaseve niske Zemljine orbite. Svemirske lansirne rakete moraju izdržati titanske sile, dok sateliti mogu doživjeti velike varijacije u temperaturi u vrlo kratkim periodima. Ekstremna ograničenja mase dovode do toga da se astronautički inženjeri suočavaju sa stalnom potrebom za uštedom mase u dizajnu kako bi se maksimizirala stvarna nosivost koja doseže orbitu .
Rana historija astronautike je teorijska: osnove matematike svemirskih letova uspostavio je Isaac Newton, u svojoj raspravi iz 1687. godine: Philosophiæ Naturalis Principia Mathematica (sa latinskog: Matematički principi prirodne filozofije). Drugi matematičari, kao što su Švicarac Leonhard Euler i francusko-italijanski matematičar Joseph Louis Lagrange, također su dali svoj doprinos u 18. i 19. vijeku. Uprkos tome, astronautika se nije razvila kao praktična disciplina sve do sredine 20. vijeka. S druge strane, pitanje svemirskih letova zbunilo je književnu imaginaciju ličnosti kao što su Jules Verne i H. G. Wells. Početkom 20. vijeka, ruski kosmista Konstantin Tsiolkovsky izveo je raketnu jednačinu, vodeću jednačinu za raketni pogon, omogućavajući izračunavanje konačne brzine rakete iz mase svemirske letjelice, kombinovane mase pogonskog goriva i svemirske letjelice i izduvne brzine pogonskog goriva.
Do ranih 1920-ih, Robert H. Goddard razvijao je rakete na tečno gorivo, koje će za nekoliko kratkih decenija postati kritična komponenta u dizajnu poznatih raketa kao što su
Prix d'Astronautique (nagrada za astronautiku) koju dodjeljuje Société astronomique de France, (sa francuskog: Francusko astronomsko društvo), bila je prva nagrada na ovu temu. Međunarodna nagrada, koju su ustanovili pioniri avijacije i astronautike Robert Esnault-Pelterie i André-Louis Hirsch, dodjeljivala se od 1929. do 1939. godine kao priznanje za proučavanje međuplanetarnih putovanja i astronautike.
Početkom 1950-ih počela je Svemirska trka između SSSR-a i SAD-a.
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Astronautika, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.