Vu je grupa lingvistički slični i istorijski srodnih sinitskih jezika koji prvenstveno govore u Šangaju, Džeđang provinciji, južnoj polovini Đangsu provincije i graničnim oblastima.
Vu | |
---|---|
吳語/吴语 ngu1 ngiu2 | |
Govori se u | Kina i prekomorske zajednice sa poreklom iz Šangaja, Đangsu i/ili Džeđanga |
Region | Grad Šangaj, Džeđang, jugoistočni Đangsu, delovi Anhuej i Đangsi provincija |
Etnička pripadnost | Vu narod |
Broj govornika | 80 miliona (2007) |
Sino-Tibetan
| |
Dijalekti | Tajhu (e.g. šangajski dijalekt) Tajdžou Ouđang (e.g. vendžouski) Čuću (šangli je SW) Vudžou (đinću je vudžou + NE čuću) Sjuendžou |
Jezički kodovi | |
ISO 639-3 | wuu |
Glottolog | wuch1236 |
Lingvasfera | 79-AAA-d |
Glavni vu varijeteti uključuju one u Šangaju, Sudžou, Vusi, Čangdžou, Ningbo, Hangdžou, Šaosing, Vendžou, Đinhua i Jungkan. Osobe koje govore vu, kao što su Čang Kaj Šek, Lu Sjuen i Caj Juenpej, zauzimale su pozicije od velikog značaja u modernoj kineskoj kulturi i politici. Vu se takođe koristi u Pingtanu, Jue operi i Šangajskoj operi, prva od kojih je po nacionalnoj popularnosti druga nakon Pekinške opere; kao i u nastupima popularnog zabavljača i komičara Džou Liboa. Vu se isto tako govori i u velikom broju zajednica u dijaspori, sa značajnim centrima imigracije koji potiču iz Šangaja, Ningba, Đingtjena i Vendžoua.
Sudžou je tradicionalno bio jezičko središte vua i verovatno je prvo mesto gde se razvio izraziti sinitski varijetet poznat kao vu. Sudžouski dijalekt se smatra najznačajnijim jezičkim predstavnikom porodice. To je uglavnom bila osnova vu lingva franke koja se razvila u Šangaju, što je dovelo do formiranja standardnog šangajskog dijalekta, koji je usled središta ekonomske moći i najveće populacije govornika vua, privukao najviše pažnje. Usled uticaja šangajskog dijalekta, vu je kao celina pogrešno označen na engleskom jeziku kao jednostavno „šangajski”, prilikom uvođenja jezičke porodice za nespecijaliste. Vu je tačnija terminologija za veću grupaciju koja obuhvata šangajski dijalekat. Drugi manje precizni pojmovi uključuju „đangnanski govor” (江南話), „đangdžeski govor (Đangsu-Džeđang)” (江浙話), a ređe „vujue govor” (吳越語).
Vu grupa (posebno južni vu) poznata je među lingvistima i sinolozima kao jedna od interno najraznovrsnijih među sinitskim grupama, s vrlo malo međusobne razumljivosti između varijeteta po podgrupama. Među govornicima drugih sinitskih jezika, vu se često subjektivno ocenjuje kao mekan, lagan i tečan. U mandarinskom postoji idiom koji posebno opisuje ove kvalitete vu govora: 吴侬软语, što doslovno znači „nežni govor vua”. Sa druge strane, neki varijeteti vua, poput vendžounskog, stekli su notornost zbog svoje velike nerazumljivosti kako za one koji govore vu, tako i za one koji ne govore vu, u toj meri da je vendžounski korišten tokom Drugog svetskog rata kako bi se izbeglo japansko presretanje.
Vu dijalekti su lingvistički tipifikovani po tome što su sačuvali glasne inicijale srednjekineskog, budući da većina srednjokineskih tonova podleže registarskom razdvajanju, i očuvava se dolazni ton koji se obično završava glotalnim zaustavljanjem, iako neki dijalekti održavaju ton bez zaustavljanja, a pojedini dijalekti južnog vua su prošli kroz ili počinju da se podvrgavaju procesu gubljenja dolaznog tona. Istorijski odnosi koji određuju klasifikaciju vua sastoje se pre svega od dva glavna faktora: prvo geografije, kako u pogledu fizičke geografije, tako i udaljenosti južno ili dalje od mandarinskog, odnosno vu varijeteti su deo vu–min kontinuiteta dijalekta od južnog Đangsua do Fuđena i Čaošana. Drugi faktor je određivanje istorijskih administrativnih granica, koje pored fizičkih prepreka, ograničavaju mobilnost i u većini slučajeva više ili manje određuju granicu vu dijalekta.
Vu kineski je najstariji od šest glavnih južnih kineskih varijeteta, koji vodi poreklo od pre više od 3.000 godina, kada su Džou prinčevi Taјbo i Džongjong migrirali iz regiona Guandžong u modernom Šanksiju u oblast Vusi-Sudžou u regionu Đangnan, gde su uspostavili državu Vu. Severni jezik koji su doneli formirao je osnovu vu kineskog. Do ere Šest dinastija, Vu se već razvijao tokom jednog milenijuma i znatno se razlikovao od severnog govora. Kada je veliki broj severnih Kineza migrirao u Đangnan nakon pada dinastije Zapadni Đin, otkrili su velike razlike između dve varijante Kineza. Ovo je zabeleženo u savremenim tekstovima kao što je Ši Šuo Sin Ju. Japanska Go-on (呉音 goon, pinyin: Wú yīn) čitanja kineskih znakova (dobijenih iz istočnog Vua tokom perioda Tri kraljevstva) potiču od drevnih Vu Kineza ovog perioda. Međutim, kako je Vu kineski bio pod snažnim uticajem sa severa tokom istorije, mnoge od njegovih drevnih karakteristika su izgubljene. Današnji jezik u velikoj meri potiče od srednjeg kineskog iz Suej–Tang ere (6–8. vek), kao što je slučaj sa većinom savremenih kineskih jezika, pri čemu su min kineski jezici značajni izuzeci. Međutim, mnoge od drevnih obeležja Vua su sačuvane u Minu, pošto je ovaj potonji započeo svoje postojanje kao stari vu kojim su govorili migranti u Fuđen tokom veka koji je obeležio prelazak iz kasne dinastije Han u Tri kraljevstva i Zapadni Đin.
This article uses material from the Wikipedia Српски / Srpski article Vu kineski, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Садржај је доступан под лиценцом CC BY-SA 4.0 осим ако је другачије наведено. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Српски / Srpski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.