Zanklijska Poplava

Ova poplava je prekinula mesinsku krizu saliniteta nastalu usred velikog isušivanja Sredozemnog mora - koje je do tada bilo odvojeno od Atlantika zbog zatvaranja gibraltarskog tjesnaca - čime je započelo geološko razdoblje Zanklij. Pojam se skovala Maria Bianca Cita 1972. tokom projekta bušenja dubokih mora kada je napisala znanstveni rad koji istražuje prijelaz između Mesina i Zanklija u Sredozemlju.

Prema ovoj teoriji, voda iz Atlanskog oceana je ponovno napunila kontinentalno more preko gibraltskog tjesnaca. Mediteranski bazen je time poplavljen u razdoblju koje je trajalo između nekoliko mjeseci do dvije godine (e.g. Roveri et al., 2008). Razine more u bazenu su možda rasle i po 10 metara dnevno (npr. Garcia-Castellanos et al., 2009). Na temelju erozija sačuvanih do danas ispod sloja Pliocena, ovi autori procjenjuju da je voda tekla u tu regiju brzinom i do 10⁸ m³/s, što je oko 1000 puta više od današnje Amazone. Studije ukazuju da je more iz Atlantika teklo na razmjerno postepen način, te da nije tvorilo iznenadan vodopad.

Nagrađena nagradom Hugo, priča Vrijeme, koju je napisao Randall Munroe kao dio webstripa xkcd, je smještena u hipotetsku budućnost u kojoj se ponavlja Zanklijska poplava. U priči, dvoje ljudi živi na isušenom mediteranskom bazenu primjeti iznenadan porast mora.

Julian May je napisao SF književni serijal Saga of Pliocene Exile kada nekoliko ljudi iz budućnosti putuje natrag u prošlost u vrijeme Pliocena te nailaze na ovu poplavu pošto se bazen opet puni.

• Teorija o potopu Crnog mora
• Paratetis