Kiril I Metodij
Braća Kiril (Ćirilo) i Metodij (grč.
vijek">9. vijeku, su prvi slavenski misionari koji su širili kršćanstvo među Slavenima na Balkanu, u Moravskoj i Panoniji. Osobito su značajni za širenje kulture i pismenosti među Slavenima zato se i zovu slavenski apostoli.
 | |
| Rođen | Konstantin 815 Metod 826 ili 827 Solun, Bizantsko carstvo |
| Preminuo | Konstantin 14. februar 869 Metod 6. april 885 ili 886 Konstantin Rim Italija Metod Staré Město Moravska |
| Slavi se u | cijelo kršćanstvo |
| Spomendan | 14. februar katolička crkva 11. maj pravoslavna crkva 5. jul Češka i Slovačka 24. maj Makedonija i Bugarska |
| Simboli | zajednički drže crkvu, ili kao episkopi drže ikonu i Posljednji sud |
| Zaštitnik gradova, krajeva i država | Makedonija, Bugarska, Češka, Slovačka Ekumenski zaštitnici Evrope |
Oni su sastavili glagoljicu, prvo slavensko pismo na kojem je napisan prvi prijevod Biblije, koristeći stari slovenski jezik što im je pomoglo u misionarskom radu i širenju pismenosti među Slavenima. Nakon njihove smrti, njihovi učenici nastavili su njihov misionarski rad među Slavenima. U pravoslavnim crkvama braća su imala status svetaca i slavljeni su kao apostoli. Papa Lav XIII. 1880, uvrstio je njihov svetak 14. februar na kalendar katoličkih svetkovina.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ih je 31. decembra 1980. zajedničkim svecima zaštitnicima Evrope sa Svetim Benediktom iz Nursije.
Biografija
Braća Konstantin i Metod, rođena su u Solunu u brojnoj obitelji (7 djece) visokog bizantskog oficira (drungar) u Temi Solun. Tačno etničko poreklo Konstantina i njegovog brata Metodija je nepoznato, i postoji spor jesu li bili Sloveni, vizantijski Grci ili oboje. Neki smatraju da je njihova majka Marija bila slavenskog porijekla.
Stariji Metodij (Solun, 826 ili 827 - Staré Město Moravska, 6. april 885 ili 886) deset godina je bio oficir - upravitelj jedne arhontije u istočnoj Makedoniji), u doba političkih i crkvenih trzavica 856. napustio je svoj položaj arhonta i povukao se u manastir Olimp u Maloj Aziji, Kostantin mu se pridružio nekoliko godina kasnije.
Mladi brat Konstantin (Solun, 815 - Rim Italija, 14. februar 869 odgojen je na carskom dvoru, nakon završenih filozofskih i teoloških studija postavljen za bibliotekara Svete Sofije u Konstatinopolisuu i učitelja filozofije na Konstatinopolskom univeritetu. Zbog izuzetnog znanja (znao je arapski i hebrejski) poslali su ga kao člana dvorske misije u abasidski kalifat u Samari, da poboljša odnose između Kalifata i Bizanta i objasni njihovim teolozima kršćanski pojam Svetog trojsva.
Po nalogu bizantskog cara Mihajla III, 860. oba brata odlaze kao misionari među tursko-tatarske Hazare u južnoj Rusiji da spriječe naglo širenje judaizma među Hazarima.
Pokrštavanje slavenskih naroda
Neposredno nakon povratka iz te neuspješne misije u Rusiji, angažirani su za novu misiju među Slavenima. moravski knez Rastislav je 862. zamolio cara Mihajla III da mu kao pomoć pošalje svećenike koji će moći širiti kršćanstvo na slavenskom jeziku. Zadatak je bio velik i delikatan. Na područjima prostrane Rastislavljeve države razmilili su se brojni njemački misionari već od početka 9. st. iz Regensburga i Passaua.
Rastislav se bojao da će oni preko misionarskog rada, proturiti i neželjni političku utjecaj, zato je u Bizantu tražio saveznika protiv kralja Ludwiga Njemačkog, ispod čije se vlasti ogorčenom borbom netom istrgao. Rastisav je želio da samostalna moravska crkva s domaćim klerom i vlastitim liturgijskim jezikom postane brana svakom stranom utjecaju.
Rad na opismenjivanju slavenskih naroda
тъгда цѣсарь Михаилъ рече къ философоу Костѧнтиноу: [...] поимъ братъ свои игоуменъ Мефедии иди же. вꙑ бо ѥста Селоунѧнина, да Селоунѧне вьси чьсто словѣньскꙑ бесѣдоують.
Bizant je donekle udovoljio Rastislavljevoj molbi i poslao mu Kirila i Metoda. Braća su se za ovaj posao ozbiljno spremila; Kiril je sastavio prvo slavensko pismo (glagoljicu) i na staroslavenski jezik (jezik makedonskih Slavena iz okolice Soluna koji su od djetinstva dobro znali) zajedno s bratom preveo najnužnije crkvene knjige. Na taj su način stvorili prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti. Braća su u Moravsku došla 864., knez Rastislav ih je gostoljubivo primio, tako da je vrlo brzo njihova misija počela donositi rezultate. Okupili su brojne učenike i postali omiljeni u narodu, ali to je izazvalo reakciju njemačkog klera. Oni su protiv Kirila i Metoda počeli borbu svim mogućim sredstvima, njihov glavni argument bila je tzv. trojezična teorija prema kojoj postoje samo tri sveta jezika na kojima se može vršiti liturgija: hebrejski, grčki i latinski.
Nakon trogodišnjeg boravka u Moravskoj braća kreću za Konstatinopolis kako bi patrijarh zaredio Metoda i nove slavenske svećenike. Došavši u Panoniju neko vrijeme su se zadržali na dvoru kneza Kocelja kako bi ga upoznali sa svojim radom na slavenskoj crkvenoj liturgiji, tako da su i tu privukli mnogo učenika. Nakon tog krenuli su u Veneciju da se ukrcaju na brod, tu su morali voditi oštre polemike s tamošnjim pristašama "trojezične teorije". Iz Venecije ipak nisu krenuli za Konstatinopolis, jer je upravo tad ubijen car Mihajlo III, a vlast je preuzeo Vasilije Makedonski, već su otišli u Rim. Papa Hadrijan II vidio je u Kirilu i Metodu dobre saveznike u borbi protiv osiljenih i neposlušnih njemačkih nadbiskupa i njihova cara, s kojim se neprestano sukobljavao, te ih je primio uz sve počasti 868. U Rimu se Kiril koji je tek tu bio zaređen razbolio i vrlo brzo umro (sahranjen je u crkvi sv. Klementa, gdje je i danas nalazi njegov grob). Hadrijan je odobrio slavensku liturgiju, te je Metoda poslao 869. knezu Kocelju u Panoniju. Prilikom njegovog drugog boravka u Rimu posvetio ga je za panonskog nadbiskupa. Hadrijan je na taj način želio zapadni Ilirik izdvojiti iz jurisdikcije salzburškog nadbiskupa i podvrgnuti ga izravno Rimu.
Čim je Metod došao u Panoniju, njemački ga svećenici napadaju kao heretika, a kada je stigao u Moravsku (gdje je u međuvremenu Rastislava zbacio njegov nećak, nitranski knez Svatopluk) njemački biskupi pozivaju Metoda na svoju sinod u Regensburg, na njemu ga osuđuju i šalju u Njemačku, gdje je ga drže kao zarobljenika 2,5 godine. Metod je uz papino posredovanje 873 pušten iz zarobljeništva, ali je slavenska liturgija zabranjena. Metod je usprkos svemu nastavio svoju djelatnost te se slavenska liturgija sve više širila po Moravskoj, tako da je protiv njega podignuta optužnica u Rimu. Metod je 879. pozvan pred papu da se opravda. Papa Ivan VIII nastojeći da ne ošteti rimske pozicije u Moravskoj, odobrio je slavensku liturgiju bulom Industriae tuae iz 880. godine, isto je učinio i 882. konstatinopolski patrijarh Fotije koji se u međuvremenu izmirio s papom.
Metod se Moravskoj posvetio daljnjem prevođenju Biblije na slavenski jezik ali je ubrzo umro. Nakon njegove smrti u Moravskoj je zabranjena slavenska liturgija, a knez Svatopluk je prognao njegove učenike, neki je zatvorio a neke prodano u ropstvo. Ipak se dio njegovih učenika i suradnika (vidi sedmočislenici) uspio skloniti u Bugarsku (Makedoniju), Rašku i Hrvatsko primorje gdje su nastavili svoj rad, posebno u okviru Ohridske književne škole.
Kiril i Metod su svojim djelovanjem postavili temelje slavenske pismenosti.
Povezano
Izvori
Eksterni linkovi
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Kiril i Metodij, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.