Chelmno (njemački: Vernichtungslager Kulmhof) bio je nacistički logor smrti smješten u selu Chełmno u današnjem poljskom Velikopoljskom vojvodstvu.
Chelmno | |
---|---|
| |
Postojao | decembar 1941. - januar 1945. |
Mesto | selo Chełmno (Reichsgau Wartheland) |
Pod kontrolom | Nacistička Nemačka SS-Totenkopfverbände |
Upravnik | Herbert Lange Hans Bothmann |
Broj zatočenika | do 360 000 |
Broj žrtava | 170 000 - 360 000 |
Chelmno je bio prvi logor smrti u poljskim zemljama koje je okupirao Treći Reich, a započeo je sa radom 8. decembra 1941, samo nekoliko sati nakon Napada na Pearl Harbor.
Njegov glavni zadatak bila je eliminacija poljskih Židova, ali su u njemu pobijeni i neki sovjetski ratni zarobljenici i nešto više od 4 000 Roma (Cigana). Njegove žrtve ponajviše su bile su iz Geta u Lodzu i ostalih 36 geta iz zapadnih krajeva Okupirane Poljske. U Chelmnu je završilo i 88 djece iz češkog grada Lidice, čije je stanovništvo desetkovano kao kolektivna osveta zbog atentata na Reinharda Heydricha u maju 1942.
Procjene o broju žrtava Logora Chełmno kreće su od 170 000 do 360 000 ljudi.
Pored baraka za smještaj logoraša Chelmno je imao tri mobilne plinske komore. To su bili preuređeni kamioni koji su plinove iz motora ispuštali u lažnu kupaonu.
Najveći problem Nacista i SS-ovskog personala u logoru bio je premalo mobilnih komora, njihov ograničeni kapacitet, i sporost usmrćivanja.
Neopisive muke žrtava, koje su umirale zbog gušenja ugljičnim monoksidom, SS-ovce nisu toliko brinule, koliko mukotrpan i neugodan posao istovarivanja leševa i čišćenja nakon svakog lažnog tuširanja. Jer su žrtve umirale sporo u velikim mukama, pa su im se pritom nekontrolirano praznila crijeva. Zbog tog su svi drugi naknadno izgrađeni logori smrti koristili stacionarne plinske komore koje je bilo lakše čistiti.
Paradoksalno je da je i Chelmno stekao dobru reputaciju zbog svoje efikasne mašine za drobljenje kostiju (Knochenmühle).
Ispočetka su žrtve pokopane u šumi Rzuchowski, približno 4 km od logora, ali je to prekinuto u ljeto 1942. zbog nesnosnog smrada iz masovnih grobnica. Nakon tog su leševi spaljivani u dva izgrađena krematorija široka 10 metara i duga 5-6 m.
Logor je prekinuo rad u aprilu 1943. i privremeno je zatvoren, aktivnosti su nastavljene tokom juna 1944. SS-ovci su posljednje pogubljenje 47 logoraša izvršili 17. januara 1945., svega par dana uoči dolaska Crvene armije u Chełmno. Nacisti su spalili i uništili sve što su zatekli u logoru i pokušali tako izbrisati sve tragove njegova postojanja.
Za Logor u Chelmnu se saznalo relativno rano, jedan od prvih bjegunaca iz logora izvestio je o tom već u junu 1942. Poljsku vladu u egzilu u Londonu i lidera Geta u Lodzu Chaima Rumkowskog.
Strahote Chelmna preživjela dva logoraša koji su pronađeni nakon Drugog svjetskog rata.
Komandanti logora Herbert Lange i Hans Bothmann izbjegli su suđenje, Lange je poginuo u obrani Berlina 1945., dok je Bothmann izvršio samoubistvo u britanskom zatvoru. Jedini koji odgovarao bio je Bothmannov zamjenik - Walter Piller koji je osuđen na smrt na sudu u Łódźu 1949.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Logor smrti Chełmno, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.