Kik-Boks: Puni kontakt borbe protiv sporta u kojem se rukavi konkurenti mogu udariti i izbaciti golim nogama

Kickboxing je nastao na osnovama boksa, karatea, taekwondoa, kung fua i drugih više ili manje poznatih orijentalnih ali i zapadnih borilačkih sportova. Osnovni cilj svakoga borca je nadvladati boljom tehnikom, brzinom i snagom svoga protivnika uz maksimalnu sigurnost, toleranciju, poštenje i čast svakog natjecatelja. Jednom riječju, Kickboxing je zapadnjački sport - jedinstven odgovor velikom broju istočnjačkih borilačkih vještina. Prva pravila kickboxinga početkom sedamdesetih je napisao gospodin Mike Anderson - Amerikanac i veliki prijatelj Hrvatske i naših boraca.

U Kickboxingu se koristi maksimalna osobna zaštitna oprema koja se sastoji od kacige (koja pokriva tjeme, bočni dio glave - uši i zatiljak), štitnika za zube, štitnika za prsa (za djevojke), štitnika za genitalije, rukavica (otvorene i zatvorene 10 Oz), štitnika za potkoljenice te papuča (bez đona). Sigurnost svakog natjecatelja je gotovo zajamčena i slobodno se može reći da su povrede u ovom sportu vrlo rijetke, a ako su prisutne onda se najčešće događaju u tzv. tvrdim disciplinama full contactu, low kicku i thai kickboxingu i to u profesionalnom dijelu. Najčešće se tu radi o plavicama, a tu su i povrede - ozljede nosa i arkade. Što se "profesionalnih" borbi tiče, radi atraktivnosti, zaštirna oprema je reducirana, pa se u svim disciplinama ne nose kacige i štitnici za potkoljenice.

Kao što sama riječ kaže - semi contact - je disciplina u kojoj se dva natjecatelja bore prvenstveno želeći nadvladati protivnika s tehnikom i brzinom. Ovdje snaga nije potrebna. Udarci su strogo kontrolirani (jednakom intenzitetom se zadaje udarac kao što se i povlači ruka ili noga nakon udarca). Kod svakog udarca u dozvoljeno mjesto protivnika, borba se prekida i tri suca određuju bodove, odnosno kretnjom rukom pokazuju koji je borac i koliko osvojio bodova. Bodovi se zbrajaju i pobjednik je onaj koji je osvojio više bodova odnosno zadao više pravilnih udaraca. Svako korištenje snažnih udaraca se kažnjava. Udarci se zadaju rukama i nogama, a dozvoljena područja zadavanja udarca su prednja strana glave i prednja strana trupa. Borba se odvija na tatamiju (posebna tanka strunjača) ili ponekad na ringu. Natjecatelji su podijeljeni u kadetskoj skupini po težini, a ponegdje i po visini, a u juniorskoj i seniorskoj po težini i natjecanja i skupine su odvojena za natjecateljice i za natjecatelje.

Light contact je vrlo slična disciplina koja se za razliku od semi contacta odvija u kontinuitetu. Sudac ne prekida borbu već tri suca sa strane zapisuju bodove na bodovne listiće i na kraju runde dodjeljuju 10 bodova boljem borcu i 9 bodova slabijem borcu (bodovanje vrlo slično kao u boksu). Svi ostali detalji isti su kao i kod semi contacta - oprema, dozvoljeni udarci i mjesta udaraca. Borba se odvija na tatamiju, ali može i u ringu. Natjecatelji su podijeljeni po težinskim kategorijama, dobnim skupinama i po spolu.

 

Full contact je disciplina u kojoj je za cilj svladati protivnika snagom i jačinom pravilnih udaraca. Dozvoljeni su udarci u ista mjesta kako je i navedeno za semi i light contact, ali se udarci zadaju uz brzinu i tehniku i punom snagom, odakle dolazi i naziv ove discipline. Ako bismo radili usporedbu, onda su udarci isti kao u boksu, samo što treba dodati i udarce nogom u ista dozvoljena mjesta. Borba se odvija u ringu. Natjecatelji su podijeljeni po težinskim kategorijama. Centralni (ringovni) sudac prvenstveno brine o pravilniosti i regularnosti borbe te sigurnosti boraca, a tri bodovna suca registriraju bodove i na kraju borbe ocjenjuju boljega s 10, a lošijega s 9 bodova. I ovdje su podjele kategorija po dobu, težini i spolu.

Low Kick je također tzv. “tvrda” disciplina i osim uobičajenih udaraca rukama i nogama u prednji dio glave i tijela, dozvoljeni su i udarci nogama po nogama (gornjem dijelu nogu - iznad koljena s prednje, vanjske i unutarnje strane) protivnika punom snagom (boduju se samo udarci po natkoljenici - dok su udarci po potkoljenici kada je protivnikova noga na podu - zabranjeni, a kada je protivnikova noga podignuta, smatra se blokadom). Upravo zbog toga natjecatelji nose kratke hlače. Zaštitna oprema - kaciga, štitnik za zube, 10 Oz rukavice, bandaže, suspenzor, štitnici za potkoljenice, zaštitne papuče. U profesionalnom dijelu - ne korsiti se kaciga i štitnici za potkoljenice). Ostali detalji su isti kao i kod full contacta - bodovanje, uloga sudaca, zaštitna oprema. Podjela u težinske kategorije nije ista kao u full contactu. Borba se odvija u ringu.

Ime samo za sebe govori odakle vuče osnovne elemente - iz tajlandskog boksa, naravno uz neka ograničenja u odnosu na puno grublji izvorni tajlandski boks. “Tvrda” disciplina vrlo slična low kicku, ali valja naglasiti da se borba ne prekida ako su borci u aktivnom klinču. Borci imaju mogućnost udaranja svim ručnim tehnikama kao i potkoljenicom i koljenima u glavu, prednji dio tijela, bočni i stražnji - leđa (osim same kičme protivnika. Dozvoljeno je hvatanje i bacanje protivnika, ali samo preko natkoljenice, nikako uz podizanje protivnika preko kuka kao u judu. Dozvoljen je udarac zapešćem iz okreta tzv, "round back fist". Svaki pravilan udarac (i ručne i nožne tehnike kao i bacanja i čišćenje) u dozvoljeno mjesto se boduje. Nisu dozvoljeni udarci laktom. Suci i bodovanje jednako je kao i kod full contacta i low kicka. Za razliku od semi - light - full contacta i low kicka, borci u thai kickboxingu ne nose zaštitne papuče. Amateri nose elastični štitnik za potkoljenice sa štitnikom rista, dok profesionalci ne nose nikakve štitnike na nogama, eventualno steznike za zglobove. Danas je thai kickboxing poznatiji kao K-1, što je u stvari nepravilno jer je to naziv jednog natjecanja, danas i sustava natjecanja, a ne discipline kickboxinga, ali čini se da je svima razumljivo.

Glazbene forme ili uglazbljene kate, je disciplina u kojoj se natjecatelj “bori” sa zamišljenim protivnikom, a borba simbolizira jedan od poznatih načina i stilova borbe (npr. tvrde - tzv. japanske ili meke - tzv. kineske borilačke vještine). Međutim, vrlo je važno naglasiti da su kickboxing forme kreativne, slobodne u izvedbi, a nisu kao u drugim borilačkim vještinama strogo definirane. Vrlo karakteristično je da je natjecatelj koncentriran prvenstveno da svojim pravilno izvedenim udarcima i tehnikama stvara dojam protivnika ispred sebe, da je usklađen s glazbom te da je stalno u pokretu i maksimalno uravnotežen. Svojim pokretima natjecatelji vrlo često imitiraju stil ili način borbe pojedinih životinja. Na svjetskim prvenstvima užitak je gledati kako vrhunski natjecatelji prikazuju borbu labuda, majmuna, pijanca, zmije, borbu s više protivnika. Postoje glazbene forme tvrde i meke te s oružjem i bez oružja. Vrlo su atraktivne i vrlo često se prikazuju kao borilački showu pauzama prije navedenih “tvrdih” kickboxing disciplina. Danas se napori usmjeravaju da se u kickboksingu još više napravi razlika od formi postojećih borilačkih vještina, pa tako osnovna karakteristika - sinkronizacija s glazbom postaje imperativ i na taj način se razlikuje od karate i taekwon-do formi (koje nemaju glazbu i strogo su definirane) kao i od wu-shu (thai ci) tzv. Mekih ili "soft" formi koje nisu sinkronizirane s glazbom. Suci (5 sudaca) boduju u rasponu od 5 do 10, a boduje se sinkronizacija, broj, težina i složenost izvedenih kickboxing tehnika, koreografija, pravilnost izvedenih udaraca, baratanje s oružjem, ravnoteža, fokusiranost.

Aero kickboxing je najnovija disciplina kickboxinga. Ova disciplina rezultat je zahtjeva velikog broja rekreativaca u zapadnim zemljama koji se više ne žele “tući” u tvrdim disciplinama, primati udarce za koje se dugotrajno treba pripremati već žele svladati osnove borilačkih vještina i uz glazbu plesati tj. izvodeći kretnje u stilu kickboxing udaraca i obrane te izbjegavanja udaraca, "udarati" zamišljenog protivnika. Radi pojašnjenja - ova disciplina je kombinacija kickboxing elemenata s plesom i glazbom odnosno kombinacija je aerobika i elemenata kickboxinga. Izvodi se pojedinačno i grupno. I ovdje je bodovanje kao i kod glazbenih formi, a elementi ocjenjivanja su prvenstveno sinkronizacija s glazbom (glazba mora biti 135-155 bpm-a), ukomponiranost aerobik i kickboxing elemenata i tehnika, pravilnost, broj i složenost izvedenih kickboxing tehnika, koreografija.

• Croring Portal - Dnevno najnovije vijesti iz kickboxing svijeta.
• WorldKickboxing.Net Arhivirano 2014-12-03 na Wayback Machine-u – Kickboxing News From All Over the World
• Kickboxing Events – Worldwide
• "A History of Full Contact Karate
• "A History of kickboxing" – « black-belt »
• World Kickboxing Union Deutschland
• Bundesleistungszentrum der WKA