Isprekidana Ravnoteža

Ovo stanje se naziva stâza. Kada dođe do značajne evolucijskee promjene, teorija predlaže da je uglavnom ograničena na rijetke i geološki brze događaje grananja u specijaciji zvanoj kladogeneza. Proces kladogeneze kojim se jedna vrsta dijeli u dvije različite, a jedna vrste postepeno se transformira u drugu.

Isprekidana ravnoteža je najčešće u suprotnosti sa filetskom postepenosti, idejom da se evolucija uglavnom javlja jednoobrazno u stalnoj i postepenoj transformaciji cijele loze (zvana anageneza). U tom smislu, evolucija se smatra uglavnom pravolinijskom i kontinuiranom. U 1972. godine, paleontolozi Niles Eldredge i Stephen Jay Gould objavili su orijentirni rad koji razvija teoriju koju su nazvali isprekidana ravnoteža. Njihov rad počivao je na modelu geografske specijacije Ernsta Mayra, teorjama razvoja genetičke homeostaze koje je postulirao I. Michael Lerner, kao i sopstvenim empirijskim istraživanjima. Eldredge i Gould predložili su da se postepeni gradualizam obično pripisuje Darwinu i da gotovo ne postoji u fosilnim ostacim, a da u stâzi dominira prošlost većine fosilnih vrsta.

Isprekidane promjene

Kada su Eldredge i Gould objavili pomenuti iz 1972., alopatrijska specijacija podrazumijevala je "standardni" model specijacija. Ovaj model populisao je Ernst Mayr u svom radu Change of genetic environment and evolution, 1954., i klasičnom djelu iz 1963, Animal Species and Evolution („Životinjske vrste i evolucija“, koje je prevedeno i u bivšoj Jugoslaviji).

Alopatrijska specijacija sugerira da vrsta sa velikom centralnom populacijom može stabilizovati svoj veliki volumen zapremine i procesom genskog toka. Nove, pa čak i korisne mutacije se raspršuju u populacijama velikih dimenzija i ne mogu postići fiksaciju, zbog faktora kao što je stalno mijenjanje okruženja. Ako je to slučaj, onda bi transformacije cijele loze bile rijetke, kako fosilni zapisi ukazuju. Manje populacije, s druge strane, koje su izolirane od roditeljskih, su odvojene homogenizirajućih efekata toka gena. Osim toga, pritisak prirodne selekcije posebno se intenzivira, kako postaju periferne izolirane populacije, na vanjskim rubovima ekološke tolerancije. Ako se u većini evolucijskih promjena u tim rijetkim slučajevima alopatrijske specijacije, onda bi dokazi postepene evolucije u fosilnim ostacim bili rijetki.

Stâza

Prijašnje upozorenje Eldredgea i Goulda na ispoljavanje staze u fosilnim ostacima, većina evolucionista smatrala je da je staza rijetka ili nevažna. George Gaylord Simpson, naprimjer, vjerovao je da filetska postepena evolucija (pod nazivom horotelija = prosječna) čini 90% evolucije uopće. Međutim, jedno metaanalitično ispitivanje 58 objavljenih studija o obrascima specijacije u fosilnim zapisima pokazalo je da 71% izloženih staza, od kojih su 63% bile povezani sa modelima isprekidanih evolucijskih promjena. Prema Michaelu Bentonu, "izgleda da je jasno da je staza općenita i da se može predvidjeti iz mnogih modernih genetičkih istraživanja".

• Specijacija
• Adaptivna radijacija
• Konvergentna evolucija
• Koinofilija
• Saltacija (biologija)