Inowrocław (njemački: Hohensalza) je grad 72,561 stanovnikau Kujavsko-pomeranskom vojvodstvu.
Inowrocław | |
---|---|
Centar grada | |
Koordinate: 52°47′N 18°15′E / 52.783°N 18.250°E | |
Država | Poljska |
Vojvodstvo | Kujavsko-pomeransko |
Povjat | Inowrocław |
Vlast | |
- gradonačelnik | Ryszard Brejza |
Površina | |
- Ukupna | 30.4 km² |
Stanovništvo (2019.) | |
- Grad | 72,561 |
- Gustoća | 2,385 stan. / km² |
Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
Poštanski broj | 88-100 i 88-115 |
Karta | |
Inowrocław leži na rijeci Noteć udaljen četrdesetak km jugoistočno od svog vojvodskog centra Bydgoszcza.
Inowrocław je nikao kao trgovište u 11. vijeku, i to zahvaljujući soli koja se lako iskapala u okolici. Njegov sajam posjećivali su i strani trgovci o tom svjedoče brojne pronađene njemačke, engleske, češke, arapske, talijanske i bizantske kovanice.
Kao trgovište je prvi put dokumentiran 1185. pod imenom u Novi Wladislaw. To ime sugerira da ga je možda osnovao Wladyslaw I Herman, koji je nakon pobune 1096. podržao razvoj novog mjesta i tamo smjestio svog kaštelana.
Važnost naselja je vjerojatno rasla, budući da je krajem 12. vijeka sagrađena monumentalna crkva.
U prvoj četvrtini 13. vijeka pjastovički vojvoda Kazimierz I sagradio je zamak u kom je 1237. (ili 1238.) dodjelio Inowrocławu - status grada po tadašnjem Magdeburškom zakonu uobičajenom po Šleziji. Nakon tog je u Inowrocław doveo Franjevce da pokrste pagane. Već prije 1320. najveći dio mjesta bio je opasan bedemom, zbog sve veće opasnosti od Teutonskih vitezova.
Sve do 1327. Inowrocław je bio prijestolnica vlastitog vojvodstva. Kako se nalazio na teutonskoj granici bio je konstantno izložen njihovim napadima. Teutonski vitezovi su ga zauzeli 1332. i pet godina držali pod svojom vlašću. I nakon tog je stalno napadan, posljednji put 1431. kad su ga značajno oštetili.
Vidljivi pad grada dogodio se u 17. vijeku za Švedsko-poljskih ratova. Nakon pljački i razaranja u gradu je živjelo samo 500 ljudi.
Od januara 1773. nakon Prve podjele Poljske je kao Hohensalza dio Kraljevine Pruske i to je ostao slijećih 146 godina, sa kraćim prekidom za napoleonskih ratova.
Pruske vlasti su 1819. raspustile franjevački red, srušile samostan a crkvu pretvorile u žitnicu i skladište hrane. Zauzvrat je stara židovska sinagoga pretvorena u tvornicu cigara.
Njegov geografski položaj omogućio mu je da postane raskršće željezničkih pruga prema Poznańu, Bydgoszczu i Toruńu i industrijski centar. Sol se iskapala u novim rudarskim oknima, pivovara je počela s radom 1873., tvornica sode 1882. a nakon tog i brojni manji pogoni prehrambene industrije, tvornica poljoprivrednih mašina i tvornica parnih generatora Petzold u kojoj je radilo 750 radnika.
Otkad je 1875. otvoreno lječilište na bazi slane vode iz rudnika, grad se proljepšao, podignuti su brojni pansioni, vile, a 1912. proradio je i tramvaj.
Poraz Njemačke u Prvom svjetskom ratu oživio je nade Poljaka za nezavisnom državom . Te su se nade obistinile za Velikopoljskog ustanka 6. januara 1919. Grad je 1922. prezvan u Zdrojowisko Inowrocław (Lječilište Inowrocław).
Za njemačke okupacije (1939.-1945.) Inowrocław je ponovno službeno Hohensalza.
Inowrocław je i danas popularno lječilište i industrijski centar, uz to i velik garnizon poljske vojske.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Inowrocław, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.