Imunotolerancija

Suprotna je konvencijskoj eliminaciji stranih antigena koja je imunski posredovana (vidi Imunski odgovor). Ova tolerancija se klasificira po kategorijama:

• centralna tolerancija i
• perferna tolerancija, zavisno od toga gdje je izvorno inducirana — u timusu i koštanoj srži (centralna) ili u ostalim tkivima i limfnim ćvorovima (periferna).

Mehanizmi kojima se uspostavlja ovaj oblik tolerancije su različiti, ali su im efekti slični. Imunotolerancija je važna za normalno odvijanje fizioloških procesa. Centralna tolerancija je glavni način na koji se imunski sistem „uči“ da ne diskriminira samog sebe. Periferna tolerancija je ključ za sprečavanje prekomjerne reaktivnosti imunskog sistema na različite subjekte okoliša (alergen, dobri mikrobi i sl). Deficiti u centralnoj ili perifernoj tolerancija stoga mogu izazvati autoimune bolesti, što rezultira u sindromima, kao što su sistemski eritemski lupus, reumatoidni arthritis, Diabetes mellitus tip 1, autoimunski poliendokrini sindrom tip 1(APS-1), i imunodisregulacijska poliendokrinopatska enteropatija X-vezani sindrom (IPEX), a potencijalno pridonosi i pri astmi, alergiji i upalnoj bolesti crijeva. Imunska tolerancija u trudnoći je ono što omogućava majkama životinja da donesu genetički različito potomstvo sa na aloimunim odgovorom koji je dovoljno utišan da spriječi pobačaj. Tolerancija je, međutim, takva da ima i svoje negativne kompromise. Omogućava da neki patogeni mikroorganizmi uspješno inficiraju domaćina i izbjegli eliminaciju. Osim toga, izazivanje periferne tolerancije u lokalnoj mikrosredini je zajednička strategija preživljavanja za brojne tumore jer nije spriječena njihova eliminacija odgovorom imunskog sistema domaćina.

U svom nobelovskom predavanju, Medawar i Burnet definiraju imunotoleranciju kao

“ stanje of indiferentnosti ili nereaktivnosti prema supstanci za koju bi se normalno očekivaloda je pobude imunološki odgovor.”

Ostale recentnije definicije imaju više ili manje isto. U 8. izdanju Janewayeve Imunobiologije tolerancija je definirana kao “nedostatak imunološkog odgovora… na ostala tkiva.”

Imunotolerancija obuhvata niz fizioloških mehanizama kojima tijelo umanjuje imunski odgovor na određene agense. To se koristi za opisivanje fenomena sposobnosti diskriminacije sebe i ne-sebe, suzbijanje alergijske reakcije, dopuštanje hroničnih infekcija, umjesto odbacivanja i eliminacije i sprečavanje napada fetusa od imunskog sistema majke.

Tipski, podrazumijeva se promjena domaćina, a ne antigena. Though some pathogens can evolve to become less virulent in host-pathogen coevolution, Tolerancija se ne odnosi na promjene u patogenima, ali se može koristiti za opisivanje promjena u fiziologiji domaćina. Tako imunotolerancija se ne odnosi na obično umjetno izazvane imunosupresije putem kortikosteroida, limfotoksičnom hemoterapijom, subletalnim zračenjem, itd. Niti se to odnosi na druge vrste nereaktivnosti, kao što je imunska paraliza. U dva posljednja slučaja, fiziologija domaćina je hendikepirana, ali nije fundamentalno promijenjena. Imunotolerancija je formalno diferencirane u centralnu ili perifernu; Međutim, alternativni termini kao što je "prirodna" ili "stečena" tolerancija ponekad se koriste da se za oblike uspostavljanja tolerancije fiziološkim ili vještačkim putem u eksperimentalnom ili farmakološkom smislu. Ovea dva načina kategorizacije su ponekad zbunjujući, ali nisu ekvivalentni, jer centralna ili periferna tolerancija mogu prirodna i eksperimentalno nducirana biti prisutni. Ove razlike je važno imati na umu.

• Imunski odgovor
• Centralna tolerancija
• Periferna tolerancija
• Alergija
• Reakciona norma

• http://www.everydayhealth.com/autoimmune-disorders/index.aspx
• http://www.journals.elsevier.com/human-immunology/call-for-papers/single-molecule-sequencing-for-histocompatibility-and-immuno/
• http://www.karger.com/Journal/Issue/227635
• http://www.springer.com/biomed/immunology/journal/251
• Immune Tolerance Network
• International Conference on Immune Tolerance Arhivirano 2011-02-19 na Wayback Machine-u
• MeSH Immune+tolerance