Gorée

Gorée je mali otok, dug oko 1 km i širok 300 m, površine od 17 ha, na kojem živi svega 1056 stanovnika (2005). On je administrativno samo jedna od 19 komuna (arondismana) grada Dakra i to najmanja i najslabije naseljena sa svojih 5,8 stan/km².

Do otoka Gorée prvi je doplovio 1444. portugalski pomorac Dinís Dias, njegovi sunarodnjaci zauzeli su otok nakon njega i raselili autohtone stanovnike otoka iz plemena Lebu, i podigli svoju utvrdu na otoku, da si osiguraju bazu za opskrbu svojih brodova. Gorée je postao jedan od centara trgovine trgovine robovima u Atlantiku od 1536. sve do 1848., kad je ukinuto ropstvo u Senegalu. Nakon Portugalaca otokom su vladali Holanđani pa Britanci i nakraju Francuzi, svatko od njih izgradio je građevine, od bezličnih robovskih tamnica do elegantnih domova trgovaca robljem, snažne utvrde do raskošna guvernerova rezidencije Relais de l’Espadon.

Brojni historičari i danas vode raspravu o tome da li Gorée bio glavna eksportna luka za trgovinu robljem ili samo jedan od mnogih centara iz kojih su crni robovi transportirani na američki kontinent.

Zbog izuzetne historijske ostavštine i kao podsjetnik na jednu tužnu i sramnu stranu historije čovječanstva Gorée je 1978 godine upisan na UNESCOvu Listu Svjetske baštine.

Otok Gorée kao mjesto trgovine robovima i mjesto na listi Unesca

 

Procjenjuje se da je od 1536. do 1848. oko 12 milijuna crnih robova prošlo otokom. Prvu kuću za robove su sagradili prvi vlasnici otoka Portugalci 1536., a posljednju Holanđani 1776. godine. Sve kuće za robove građene su uz rub otoka Goréea. Te male kućice primale su između 150 do 200 robova, koji su u njima morali čamiti jako dugo (do tri mjeseca) prije nego što su bili preuzeti na brodove trgovaca. U male ćelije, dimenzija 2,60 x 2,60 m trpali su od 15 do 20 ljudi poredavši ih leđima uza zid, te vezali lancima oko vrata i ruku. U sredini lanca bila je velika željezna kugla koju je rob morao nositi između svojih ruku i noge. Iz ćelija su puštani samo jednom dnevno u dvorište kuće, da obave fiziološke potrebe. Higijenski uvjeti su bili toliko odurni da je izbila velika epidemija koja je poharala otok 1779. Ako bi neki od muškaraca bio lakši od 60 kg, što je bio minimum za prijevoz preko Atlantika, smještali bi ga u posebnu prostoriju gdje je bio šopan domaćim grahom (niebe), da stekne dovoljnu kilažu.

Otok Gorée
Svjetska baština – UNESCO
Senegal (Afrika)
Registriran:	1978. (2. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	vi
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Strmi hodnik koji je vodio do vrata prema moru porobljeni zatvorenici zvali su put bez povratka jer je vodio do mola odakle su robovi odvoženi robovlasnicima. Neki od robova su čekali taj trenutak kako bi skočili u more ne bi li se spasili. No, nisu stizali daleko jer bi ih ubili stražari, ili bi ih proždrili morski psi koji su bili privučeni uvijek prisutnim leševima bolesnih ili mrtvih robova koje su stražari bacali u more. Nagnuti nad balkon izad ovog stubišta, evropski trgovci robljem i drugi potencijalni kupci mogli su promatrati robove i raspravljati o vrijednosti svakog, jer je svaka afrička etnička skupina imala svoju propisanu vrijednost i specijalizaciju. Gornji dio zgrade služio je kao rezidencija za evropske trgovce.

 

Prodaja robova po Americi ovisila je o potražnji, a odvajanje obitelji je bilo obavezno. Postojale su posebne prostorije u kojima su smještala djeca i tu je stopa smrtnosti bila najviša u kući. Mlade djevojke su odvajane od žena, jer su bile skuplje.

Komuna Gorée osnovana 1872. bila je jedna od najstarijih administrativnih jedinica oformljenih u evropskom stilu u Africi, uz jedinice po Alžiru i Južnoj Africi.

•  
  Kuća robova Maison des Esclaves (današnji muzej)
•  
  Stepenice u Kući robova Maison des Esclaves
•  
  Crkva St Charles Borromée

• Robovlasništvo
• Ljudska prava