Frederick Douglass

februar">14. februar 1817. ili 1818. – 20. februar 1895.) bio je američki socijalni reformator, abolicionist, govornik, književnik i državnik. Nakon bijega iz ropstva u Marylandu, postao je nacionalni vođa abolicionističkog pokreta u Massachusettsu i New Yorku. Postao je poznat po govorništvu i pronicljivim zapisima protiv ropstva. U skladu s tim, abolicionisti su ga u svoje vrijeme opisivali kao primjer velikog intelektualca, što je bilo protiv mišljenja robovlasnika da robovi nemaju intelektualnu sposobnost da funkcioniraju kao neovisni američki građani. U isto vrijeme, sjevernjacima je u to vrijeme bilo teško povjerovati da je tako sjajan govornik nekada bio rob.

Douglass je napisao tri autobiografije, posebno opisujući svoja iskustva u Pripovijesti o životu Fredericka Douglassa, američkog roba (1845), koja je postala bestseler i koja je uvelike utjecala na abolicionizam, kao i njegova druga knjiga, Moje ropstvo i moja sloboda (1855). Nakon građanskog rata, Douglass je nastavio svoju borbu protiv ropstva i napisao posljednju autobiografiju, Život i vremena Fredericka Douglassa. Prvi je put objavljena 1881. i revidirana 1892., tri godine prije njegove smrti, knjiga opisuje događaje tijekom i nakon građanskog rata. Douglass je također aktivno podržavao žensko pravo glasa i obnašao nekoliko dužnosti državne uprave. Bez njegove suglasnosti, Douglass je postao prvi Afroamerikanac nominiran za potpredsjednika Sjedinjenih Država kao kandidat za potpredsjednika kandidatkinje za predsjednika Victorije Woodhull, uz potporu Stranke jednakih prava.