Maslowljeva Hijerarhija Potreba

Maslow je naknadno proširio svoju ideju da bi u nju uključio vlastita opažanja urođene znatiželje u ljudi. Njegove teorije slične su mnogim drugim teorijama čovječje razvojne psihologije, od kojih se neke fokusiraju na opis stadijâ rasta u ljudi. Da bi opisao obrazac kroz koji čovječja motivacija općenito prolazi, Maslow je upotrijebio termine »fiziološke potrebe«, »sigurnost«, »pripadnost« i »ljubav«, »poštovanje«, »samoaktualizacija« i »samotranscendencija«.

Maslow je proučavao one ljude koje je nazvao egzemplarnima poput Alberta Einsteina, Jane Addams, Eleanor Roosevelt i Fredericka Douglassa, a ne mentalno bolesne ili neurotične ljude, pišući da »proučavanje sakatih, zaostalih, nezrelih i nezdravih primjeraka može proizvesti samo sakatu psihologiju i sakatu filozofiju«. Maslow je proučavao 1 % najzdravijih u populaciji univerzitetskih studenata.

Maslowljeva teorija u cijelosti je bila izražena u njegovoj knjizi Motivacija i ličnost (Motivation and Personality, 1954.). Ova hijerarhija ostaje vrlo popularan radni okvir u sociologijskim istraživanjima, obuci u upravljanju te srednjoškolskoj i visokoškolskoj nastavi psihologije.

 

Prikaz Maslowljeve hijerarhije potreba u obliku piramide često se pogrešno pripisuje njemu, no riječ je zapravo o tuđoj interpretaciji njegova rada nastaloj kasnije. Ona se pripisuje Werneru Correllu, a sigurno je postojala već 1970., što je bila godina Maslowljeve smrti.

»Do sada je naša teorijska rasprava možda ostavila dojam da je ovih pet skupova potreba u nekakvu stepenastu, isključivu odnosu jedan prema drugome. Govorili smo takvim riječima kao što je sljedeće: ›Ako je jedna potreba zadovoljena, onda se pojavljuje druga.‹ Ova tvrdnja mogla bi ostaviti pogrešan dojam o tome da neka potreba mora biti 100 posto zadovoljena prije nego što se pojavi sljedeća.«

— Maslow, Teorija čovječje motivacije, 1943.

Piramidalni prikaz uglavnom daje jedan previše statički nazor Maslowljeva dinamičkog modela. To je dovelo do mnogo nerazumijevanja i neosnovanih kritika. Eklatantan primjer jedne takve pogrešne interpretacije jest pretpostavka da su kategorije potreba poredane strogo diskretno i da jedna kategorija potreba mora biti 100 % zadovoljena prije nego što sljedeća kategorija potreba postane motivirajuća. No često je dovoljno da stupanj ispunjenja bude 70 % ili manji da bi se pojavila sljedeća viša potreba. Primjetan stupanj zasićenja također znatno varira s individualnim očekivanjima. Neki udžbenici stoga upotrebljavaju dinamičke prikaze na osnovi Krecha, Crutchfielda i Ballacheyja (1962, S. 72/77).

• Engelov zakon
• John Curtis Gowan
• Juan Antonio Pérez López
• Manfred Max Neef
• metamotivacija
• Murrayjeve psihogene potrebe
• potreba
• teorija potreba