Franjo Nevistić (Šujica, Austro-Ugarska, 2.
7.">2. jul 1913. - Buenos Aires, 13. jun 1984.) bio je hrvatski novinar, publicist, član ustaškog pokreta, najpoznatiji po tome da je bio posljednji urednik tjednika Spremnost za vrijeme NDH i kao urednik emigrantskih glasila Studia Croatica (Hrvatska revija) nakon Drugog svjetskog rata.
Franjo Nevistić | |
---|---|
[[Datoteka:|250px]] | |
Rođen/a | 2. jul 1913. Šujica Austro-Ugarska |
Umro/la | 13. jun 1984 Argentina Buenos Aires |
Obrazovanje | pravnik |
Zanimanje | novinar |
Nacionalnost/ državljanstvo | Hrvat |
Vjeroispovjest | katolik |
Godine aktivnosti | 1945.-1984. |
Osnovnu školu zvršio je u rodnom mjestu, a zatim Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu, gdje maturirao 1933. godine. Zbog bolesti je otegao sa studiranjem tako da je zagrebački Pravni fakultet diplomirao tek 31. oktobra 1940. i dobio istovremeno titulu dr. (tad je bilo tako). Dana 14. aprila 1937. učestvovao je u ubistvu antifašistički opredijeljenog studenta Krste Ljubičića. Sud u Zagrebu mu je izrekao presudu strogog zatvora 22. juna iste godine na osam mjeseci.
Odmah nakon osnivanja Nezavisne Države Hrvatske stupa u njezinu službu, kao tajnik u kabinetu ministra pravosuđa i bogoštovlja - Mirka Puka. Početkom januara 1942. odlazi kao stipendist Ministarstva prosvjete NDH u Rim, gdje do kraja 1942. specijalizira ustavno pravo, pravnu filozofiju i korporativno pravo. Istovremeno je i radio kao drugi sekretar ambasade NDH u Rimu od oktobra 1942. do septembra 1943. Po povratku u Zagreb, dobio je mjesto docenta na Pravnom fakultetu na katedri; Uvod u pravne nauke i filozofija prava. Pred sam Božić 1944. imenovan je stožernikom Sveučilišnog Stožera, a od 2. januara 1945. postavljen je za ravnatelja i urednika tjednika Spremnost, umjesto smjenjenog Tiasa Mortigjije. Spremnost je bila tipična marionetska revija onoga doba s jakom nacionalističkom notom, - branila je politiku svojih sponzora, a kritički pisala o politici protivnika i nastojala je prikazati kao pogubnu za Evropu.
U maju 1945. bježi iz Zagreba u Austriju, nakon boravka po izbjegličkim logorima u Austriji prebacuje se u Italiju, te odatle 1947. odlazi u Argentinu, gdje s Vinkom Nikolićem pokrenuo i uređivao mjesečnik Hrvatska. Od 1951. suradnik je i član uređivačkog odbora revije na španjolskom Studia Croatica, a od 1971. do svoje smrti i glavni urednik. Za tu reviju obavio je većinu svojih političko - filozofskih eseja.
I Franjo Nevistić je poput brojnih drugih emigranata, nakon Drugog svjetskog rata potpuno promjenio retoriku, i svu svoju energiju usmjerio na to da dokaže pogubnost boljševističke ideologije na sudbinu svijeta, Evrope i njegove domovine Hrvatske. Po logici mutatis mutandis on se od dojučerašnjeg savezničkog neprijatelja premetnuo u velikog saveznika u borbi protiv novih neprijatelja Sovjetskog Saveza i njegovih satelita - a njega je posebno smetala Socijalistička Jugoslavija, tako da je svu svoju spisateljsku energiju potrošio uglavnom na kritičke eseje protiv nje i njezinog postojanja.
O Franji Nevistiću se dugo šutjelo, - bio je jednostavno Persona non grata, nakon devedesetih, Nevistić je potpuno rehabilitiran, čak i slavljen. Osnovna škola u njegovom rodnom mjestu Šujici zove po njemu, Zagrebačko arhivističko društvo, osnovalo je svoju zakladu koja nosi njegovo ime i jedna ulica u Zagrebu zove se po njemu.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Franjo Nevistić, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.