Eurotunel

Na najnižoj tački tunel je na dubini od 75 metara. Tunelom saobraća visokobrzinski Eurostar voz za putnički prevoz i Evrotanel Šatel za transport.

Ideja za podkanalsku vezu pojavila se još 1802, ali je britanska politička elita i javni pritisak uvek odgađao izgradnju tunela zbog nacionalne sigurnosti. Izgradnja Evrotunela, počela je 1988, a završena je 1994. Početna predviđanja budžeta su bila 4,650 milijardi funti što je pokrilo oko 80% cene izgradnje tunela. Od izgradnje, tunel je imao nekoliko problema. Požar je zaustavio izgradnju tunela. Ilegalni emigranti pokušali su da iskoriste tunel kako bi ušli u Veliku Britaniju, što je izazvalo manje diplomatske probleme oko izbegličkog kampa u neposrednij blizini tunela sa francuske strane i njegovog zatvaranja 2002.

Zbog kompleksnosti izgradnje samoga projekta channel-link i troškovi i rokovi su bili višestruko probijeni.

Kompanija koja upravlja sa suvremenim vlakovima koji prijevoze putnike velikom brzinom je združeno vlasništvo Francuske i Velike Britanije. Vlakovi su vrlo udobni i brzi. Neki od njih su jako dugi. Posebnost je i dvostruki sustav napajanja:

• Francuska: zračni vod
• Velika Britanija: treća (elektrizirana) šina (ovdje je brzina ograničena iz tehničkih razloga)

Putnički vlakovi imaju posebne sigurnosne sustave za slučaj havarije u Tunelu. Najvažnija je, da su koncipirani tako, da se mogu podijeliti na dva dijela i potpuno hermetički oba dijela zatvoriti, u slučaju nužde. Svi sustavi su dupli i redundantni u oba simetrična dijela vlaka. Pruge imaju dijelove za mijenjanje kolosijeka u pravilnim razmacima, radi veće sigurnosti.