Bespilotna Letjelica

Bespilotne letjelice se često rabe u vojne svrhe za izviđanje i napad na ciljeve kao i za brojne civilne zadače, kao što su vatrogasni zadaci, policijsko praćenje ili istraživanje terena.

Veličine bespilotne letjelice su u rasponu od samo nekoliko milimetara (mikro UAV) do veličine zrakoplova s 40 m raspona (Global Hawk).

Uz minijaturizaciju tehnologije tokom osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća, zanimanje za bespilotne letjelice je naraslo. Prva generacija bila je uglavnom namijenjena izviđanju, ali neke su opremljene oružjem, kao što je MQ-1 Predator koji je nosio rakete zrak-zemlja.

Hrvatska vojska koristila je bespilotne letjelice u pripremi operacije Oluja za fotografiranje i snimanje neprijateljskih položaja.

Glavni proizvođači bespilotnih letjelica za vojsku su Northrop Grumman, Lockheed Martin i Boeing kao i manje tvrtke kao primjerice General Atomics, Sikorsky i AAI. Neamerički proizvođači su EADS, Dassault Aviation, TAI, IAI, Saab i BAE Systems.

Manji proizvođači bespilotnih letjelica:

• Alpi Aviation
• Denel
• Diamond Aircraft
• Finmeccanica
• Hellenic Aerospace Industry
• EMT
• Jakowlew
• Kamow
• Schiebel Elektronische Geräte
• Swiss UAV
• Vestel

•  
  RQ-7 Shadow
•  
  LUNA
•  
  EADS Barracuda
•  
  Diehl BGT defence Minihelikopter
•  
  UCAV/URAV: RQ-1 Predator US Air Force
•  
  Global Hawk
•  
  Camcopter S-100 s raketama
•  
  Northrop Grumman X-47
•  
  Sikorsky Cypher
•  
  Swiss UAV NEO S-300

• Bespilotna borbena letelica (engl. Unmanned combat aerial vehicle, UCAV)
• Mikro UAV (engl. Micro UAV)
• Mini UAV (engl. Mini UAV)
• Ultralaki avion

• UAVs world classification
• GlobalSecurity.org (engl.)
• prvi-hrvatski-bespilotni Prvi Hrvatski bezpilotna letjelica Arhivirano 2010-02-25 na Wayback Machine-u
• Bespilotne letjelice za nadzor mora Arhivirano 2011-03-21 na Wayback Machine-u

Sestrinski projekti

	U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Bespilotna letjelica
	U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Bespilotna letjelica