3D ili 3-D (trodimenzionalni) film ili S3D (stereoskopski 3D) film je film koji pojačava iluziju percepcije dubine.
Potiče od stereotoskopske fotografije, a nastaje tako da običan sistem kamera snima slike iz dvije perspektive (ili kompjuterska grafika stvara dvije perspektive u postprodukciji), nakon čega se specijalni projektori i naočale koriste za stvaranje iluzije dubine prilikom gledanja filma . 3D filmska tehnologija nije ograničena na kino-dvorane; televizijske emisije i direct-to-video filmovi su također koristili iste metode, posebno nakon razvoja televizije i Blu-ray 3D.
3D filmovi su u određenim oblicima postojali još od 1915. godine, ali su uglavnom bili na marginama svjetske kinematografije prije svega zbog izuzetno skupe opreme i složenih postupaka za snimanje i prikazivanje 3D filmova, kao i nedostatka standardnih formata. 1950-ih je američka kinematografija počela značajnije koristiti novu tehnologiju u nastojanju da se suprostatvi sve većoj popularnosti televizije, iako su takvi filmovi relativno brzo izašli iz mode. 1980-ih i 1990-ih je došlo do renesanse 3D filma, i to zahvaljujući popularnosti IMAX kino-dvorana i Disneyjevih tematskih parkova. 3D filmovi su postali uspješni tek 2000-ih i to zahvaljujući dotada rekordnom uspjehu filma Avatar krajem 2009. i početkom 2010. godine.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article 3D film, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.