Zejneb Biiševa: Baškirska pjesnikinja, pisac i dramaturg

januara 1908 - 24. august 1996), bila je baškirska pjesnikinja, pisac i dramaturg.

Rođena je 15. januara 1908. u selu Tuembetovo (sada - Kugarčinski okrug Baškortostana u porodici učitelja Abdulla Biiševa. Od djetinjstva je odgajana na tradiciji usmenog stvaralaštva.

Rano je postala siroče, njena majka je umrla kada je imala tri godine, a njen otac je 1919. Prva znanja stekla je u selu Ibraevo, a zatim je upisala Baškirski pedagoški fakultet u gradu Orenburgu.

Mnogi budući lideri baškirske kulture, nauke i državnici studirali su na Pedagoškom fakultetu. Ovdje piše svoje prve pjesme i kratke priče. Nakon što je završila pedagoški fakultet, 1929-1931 bila je učiteljica u selu Temjasovo, okrug Bajmak gdje se udala za Gaziza Amineva. Imali su četvero djece, ali je jedno umrlo u djetinjstvu. 1941. izbio je rat sa Njemačkom i Aminev je otišao na front; vratio se sa fronta, ali je postao invalid.

Po završetku studija, 1929-1931 bila je učiteljica u selu Temjasovo, okrug Bajmak. Nakon što je završila kurseve daljeg obrazovanja u Ufi (1931), postala je urednik baškirske izdavačke kuće i časopisa "Pioneer" (1930. objavljena joj je prva priča "Među vodopadima").

Prva knjiga Partizanski dječak objavljena je 1942. Članica je Saveza književnika SSSR-a od 1946. Od 1951. profesionalno se bavi pisanjem.

Umrla je u Ufi 24. augusta 1996.

Prva knjiga "Partizanski dječak" objavljena je 1942.Godine 1990. dobija je titulu "Narodnog pisca Baškortostana". Objavila više od 60 svojih knjiga na jezicima naroda Rusije i svijeta. Biiševa piše u različitim žanrovima, napisala je nekoliko djela za djecu i mlade, uključujući predstavu "Prijateljstvo" i roman "Budimo prijatelji", desetine pjesama i priča. Djeluje kao fini lirski stih u priči "Guljamal". Pjesma "Posljednji monolog Salavat" (1984.) posvećena je otkrivanju lika nacionalnog heroja Salavata Julajeva. Dramska djela "Magični Kurai" (1957), "Tajanstveni prsten" (1959), "Gulbadar" (1961), "Zavjet" (1966), "Zulhiza" (1981) s velikim uspjehom došla su ne samo na scenu drami Baškirskog državnog akademskog pozorišta, ali i pozorišta u inostranstvu.

Radila je i u žanru priča. Najpoznatija su djela "Kanhilju" (1949), "Čudan čovjek" (1960), "Gdje si, Gulnisa?" (1962), "Duma Duma" (1963), "Ljubav i mržnja" (1964).

U njima ona pokreće filozofske probleme odnosa pojedinca i društva, stvara živopisne slike žena Baškortostana. Najznačajnije djelo - trilogija "Svjetlo", koja uključuje romane "Poniženje" (1956-1959), "Veliko oko" (1965-1967), "Jemeš" (1967!1969).

Spomenik narodnom heroju Baškortostana, Zajneb Biiševa, podignut je 14. oktobra 2016.u Ufi.