Vanzemaljci (izvanzemaljci, svemirci) pojam je koji se koristi za označavanje organizama čiji dom nije planeta Zemlja, već neki drugi dio svemira.
Tema članka je kontroverzna. |
Danas se proučavanjem ovoga fenomena bavi astrobiologija koja do danas nije uspjela[nedostaje referenca] naći jedan autentičan dokaz postojanja života izvan Zemlje. Pod ovim pojmom u naučnim krugovima se podrazumijeva bilo kakav oblik života u rasponu od najjednostavnijih bakterija do složenih organizama sličnih ljudima.
Dio naučnika na osnovi istraživanja smatra da je postojanje živih organizama izvan planete Zemlje vrlo vjerovatno i da neki oblici života gotovo sigurno postoje u svemiru[nedostaje referenca], ali se svi slažu da ti oblici nisu stigli do planete Zemlje. Kao moguća pogodna mjesta za razvoj života u svemiru, smatraju se tzv. nastanjive planete koje se nalaze na određenoj udaljenosti (sličnoj Zemljinoj) od središta svog zvjezdanog sistema da bi se na njoj razvio život i posjeduju ili su posjedovali tokom svog razvoja vodu na svojoj površini. Među kandidatima spominju se planete Venera, Mars, Gliese 581 c i d, kao i prirodni sateliti Jupitera i Saturna, prvenstveno Evropa zbog svojih okeana koji se nalaze ispod ledenog pokrivača, a zatim Encelad i Titan.
Vanzemaljci, odnosno njihovo postojanje, zauzimaju središnje mjesto u djelima naučne fantastike, kao i među istraživačima NLO-a širom planeta. Postoje razne tvrdnje o tome kako bi izgledali vanzemaljci odnosno njihov način života. Britanski astronom lord Martin Rees smatrao je na u 2015. da će vanzemaljci, ako ikada budu otkriveni, biti mašine a ne živa bića.
Još u antičko doba smatrano je da postoji vanzemaljski život. Otkrićem durbina prije 400 godina omogućilo je bolja posmatranja nebeskih tijela.
Na početku 20. vijeka industrijalac i astronom amater Percival Lovell (1855-1916) smatrao je, inspirisan radom italijskog astronoma Schiparellia koji je otkrio marsovske kanale za navodjavanje, da postoji civilizacija na Marsu. Štaviše Lovell je tvrdio da na Marsu postoji vegetacija. U 1940-tim političar i državnik Winston Chrurchill napisao je rad, koji je otkrio i proučio astrobiolog Morio Loveli u 2016, u kojem smatra da treba u potrazi za vanzemaljcima tražiti vodu. Naučniku Enrico Fermiju pripisuje se pojam Fermijev paradoks. Fermi je 1950. tokom jednog ručka u Los Alamosu sa Emilom Konopinskim, Edward Tellerom i Herbert Yorkom; dao neke argumente. Ukratko Fermi je zastupao tezu da vanzemaljaca nema jer se do sada nisu pojavili na Zemlji ili na bilo kojoj drugoj planeti u našem solarnom sistemu. Treba uzeti u obzir da tada nije bilo još prodora u Svemir, te je bilo naučnika koji su isključivali svaku mogućnost svemirskih putovanja.
Naučna diskusija od 2000-te koristi tri elementa kojim se objašnjava odsustvo vanzemaljaca:
Astronom Michael Hart smatrao je 1970-tih da nema resursa koji bi omogućili kolonizaciju susjednih zvjezdanih sistema odnosno međuzvjezdana putovanja. Fizičar Frank Tipler nadovezao se je na Hartovu argumentaciju smatrajući da je Zemlja jedina naseljena planeta u našoj galaksiji jer nema divovskih struktura u našoj blizini koje bi omogućile eksploataciju zvijezda. Većina posmatranja, u periodu od 1960.-1975. obavljeno je od strane sovjetskih astronoma. Matematičar Nikolaj Kardašev definisao je skalu nivoa razvoja vanzemaljskih civilizacija ovisnoj o potrošnji energije. Kardašov je predlagao pretragu uglavnom infracrvenog zračenja:
Kardašov je zajedno s Evgenijem Šolomitskim pretraživao signale kvazara CTA-102. Sovjetska agentura za informisanje TASS objavila je, tim povodom, 12. aprila 1965. otkriće vještačkog odnosno vanzemaljskog signala. Radilo se o istom kvazaru koji je, godinu dana ranije, bezuspješno istražen od američkih astronoma. Uslijedila je američki-sovjetska kontroverza gdje su Kardašev i Šolomitski na kraju odustali od tvrdnje da se radilo o vještačkom signalu. Kardašov je vodio i Prvu sovjetsku konferenciju SETI u Bjurakanu (današnja Armenija).
Japanski astronomi Jun Jugaku i Shiro Nishimura s Univerziteta Tokai fokusirali su 2002. na prestraživanja Dajsonovih sfera odnosno strukture Prstenasti svijet iz romana Larry Nivena. Richard A. Carrigan smatra da se Dajsonove sfere detektuju kod elektromagnetnog zračenja 100-600 Kelvina odnosno na dužini talasa od 3-100 mikrometara. U 2015. analizom promjene svjetlosti zvijezde KIC 8462852 navedena je mogućnost postojanja vještačkih struktura koje je okružuju. U današnje vrijeme (2017.) pretraga se vrši infracrvenim teleskopima, stacioniranim u Svemiru poput WISE..Tvrdnja da postoji bar neki prostiji vanzemaljski organizam, zasniva se na otkriću bakterija, tačnija njihovih tragova u marsovim meteoritima otkrivenih 1984. na Antarktiku.
Program NASE pod nazivom Nexus for Exoplanet System Science (NExSS) analizira interakciju egzoplaneta i matičnih zvijezda. U programu sarađuje nekoliko visokorangiranih naučnika. Program vode saradnici NASE Natalie Baltha, Swan Gelino i Antolio del Genio koji dobijaju informacije s desetak univerziteta iz SAD-a: Stanforda, Arizone, Hamptona itd.
Od 1973. pretraga se vrši putem osluškivanja signala. U 1977. otkriven je, putem radioteleskopa na Univerzitetu Ohio, signal koji je dobio nadimak Wow. Radiosignal je imao talasnu dužinu 21 cm (1,42 GHz). Ovo odgovara vodiku, najčešćeme elementu u Svemiru. Pored ovog signala postoji i frekvencija hidroksila od 1,62 GHz. Smatra se da pretraga između ove dvije frekvencije olakšava pronalazak planeta s vodom. U 1994. fizičar Jerry Ehrmann je naveo mogućnost da se radi o signalu sa Zemlje, koji je reflektiran od svemirskog otpada (ostaci vještačkih satelita). 2016. američki fizičari Antonio Paris i Evan Davis smatraju da je izvor signala Wow komete 266P/Christensen i P/2008 Y2 (Gibbs). Astronom Frank Drake, inače pionir na polju potrage vanzemljaskog života i osnivač SETI programa, definisao je Drejkovu jednačinu koja procjenjue vjerovatnoću postojanja vanzemaljskog života. Drake je pokrenuo SETI program, koji je NASA obustavila 1981. Carl Sagan uspio je ponovo pokrenuti program da bi ga Richard Bryan 1993. ponovo obustavio. Zvanično Vlada SAD-a ne podržava više SETI program iako je otrkiveno u međuvremenu više hiljada egzoplaneta. Do danas (1. decembar 2016) otkriveno je, raznim metodama, 3544 egzoplaneta raspoređenih na 2659 zvjezdanih sistema. Pretežno se radi o gasnim divovima poput Jupitera.
Eric Corpela istražuje od 2017. zvijezdu TRAPPIST-1 udaljenu 39 sg koja, koliko je za sada poznato, ima 7 planeta.
Naučnik Douglas Vakoch osnovao je projekat METI, po uzoru na SETI, jer smatra da je pretraga za vještačkim signalima gubljenje vremena. Projekta METI (Message to Extreterrstrial Intelligence; bs:Vijest za vanzemljsku inteligenciju) bi po Vakochu poslao vijest u Svemir. Projekat će početi zvanično s radom u 2018. SETI iztraživač Eric Copela, međutim, smatra da bi u slučaju da su vanzemaljci inteligentniji u razvijeniji mogli napasti Zemlju zbog eksploatacije ruda. Sličnu upozorenje uputio je i Stephen Hawking. Mada potrebno je navesti da je i sam Drake poslao 1974. poruku "Arecibo" (naziv po radioteleskopu Arecibo) u obliku šifriranog periodnog impulsa. Pošto je impuls šifriran prostim brojevima (vidi RSA), Drake smatra da bi razvijena civilizacija razumila poruku. Vijest je emitovana prema objektu M 13, lociranom u sazviježđu Herkul, njen prenos trajat će 25.000 godina. Ideja Vakocaha nije nova. 1962. ruski naučnici emitovali su Morseov kod u pravcu Venere. Svemirska sonda Voyager 1 nosi gramofonsku ploču s podacima sa Zemlje, koju bi eventualna vanzemaljska civiliacija primila. Ploča sadrži, na više od 50 jezika, pozdrave kao i zvukove za Zemlje (morski talasi, ritam srca). Vakoch planira poruku odašiljati istu i u pravcu zvijezda: Proxima Centauri i Gliese 411 mada se ne slažu svi naučnici da su ovi ciljevi podobni. Pored sondi Voyager 1 i Voyager 2 koje su lansirane 1972, poslane su i Pioneer 10 i Pioneer 11 koje također nose poruku sa Zemlje pohranjenu na gramofonskom pločama presvučenim zlatom.
Projekat Breakthrough, čiji je pokretač Hawking, bavi se također primanjem signala. Tročkovi se procjenjuju na 100 miliona dolara, koje snosi biznismen Yuri Milner. Breakthrough istražuje brze FRB impulse (en. Fast Radio Burst). U 2012. otkriven je FRB signal porijeklom iz patuljaste galaksije, udaljene 3 miliona sg. Kao prirodan izvor FRB signala smatraju se aktivne galaksije i supermasivne crne rupe. Pored toga naučnici Avi Loeb i Manasvi Lingam smatraju da FRB signale emituju pogoni svemirskih brodova.
Commons ima datoteke na temu: Vanzemaljci |
Američki internetportal Space.com naveo je nekoliko mogućnosti zbog čega još nema kontakta se drugim civilizacijama:
Njemački naučnici Harald Lesch, Auguste Meessen, Michael Schetsche, Ulrich Walter (prvi njemački astronaut) su u javnoj diskusiji nabrojali nekoliko hipoteza u okviru Fermijevog paradoksa:
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Vanzemaljci, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.