Romski Jezik

Romski jezik je zapravo grupa više-manje različitih dijalekata, jer su Romi svugdje preuzeli riječi i oznake jezika naroda među kojem su živjeli.

Romski nema svoj prajezik kao jedan jezik, jer se ne radi o jednoj etničkoj grupi, već o kasti radnika u službi nekoliko kraljevina koje je pokorila dinastija Gupta i rastjerala vojničku kastu. Nju je kasnije izbjeglički život zbližio, što je dovelo do nekih sličnosti u jeziku. Nastojanje Roma da ujedine sve Cigane u jedinstvenu etniju nailazi na znatan otpor kod ostalih, vjerski, civilizacijski i etnički različitih grupa. Romski jezik srodan je nekim sjevernoindijskim jezicima, među ostalim i starom Sanskrtu, jednom od najstarijih poznatih indoevropskih jezika uopće. Ne postoji književna tradicija romskog jezika, pa tako ni pisana historija. Sve više prihvaćeno zajedničko ime, zbog podjednako negativnog tretmana svih tih grupa, potječe od opće imenice Rrom = čovjek, tako da Romi, kao nacionalno ime etimologijski znači, naprosto - ljudi.

Uz druge jezike, romski jezik je priznat kao službeni jezik u Vojvodini i u austrijskom Gradišću, dok još uvijek nije u nekim drugim područjima gdje Romi predstavljaju znatan udio u lokalnom stanovništvu (na primjer u Makedoniji).

Postoji nekoliko zvanično priznatih dijalekata romskog jezika:

• Balkanski romski jezik
• Baltički romski jezik
• Karpatski romski jezik
• Kalo-finski romski jezik
• Sintski romski jezik
• Vlaški romski jezik
• Velški romski jezik