Ovisnost: Stanje karakterizirano kompulsivnim angažmanom u nagrađivanju podražaja uprkos štetnim posljedicama

Ponavljajuća upotreba droga često mijenja funkciju mozga na načine koji održavaju žudnju i slabe (ali ne u potpunosti negiraju) samokontrolu. Ovaj fenomen – droga koja preoblikuje funkciju mozga – dovela je do razumijevanja ovisnosti kao poremećaja mozga sa složenim nizom psihosocijalnih, kao i neurobioloških (a time i nevoljnih) faktora koji su uključeni u razvoj ovisnosti. Klasični znakovi ovisnosti uključuju kompulzivno angažovanje u nagrađivanju stimulansa, zaokupljenost supstancama ili ponašanjem i kontinuiranu upotrebu uprkos negativnim posljedicama. Navike i obrasci povezani sa ovisnošću se obično karakterišu trenutnim zadovoljenjem (kratkoročna nagrada), zajedno sa odloženim štetnim efektima (dugoročne posljedice).

Ovisnost
Drugi nazivi	Ovisnost o drogama, seksualna ovisnost, poremećaj ovisnosti, teški poremećaj upotrebe supstanci, poremećaj kockanja
Pozitronska emisiona tomografija mozga koja upoređuje metabolizam mozga kod zdrave osobe i osobe koja je zavisna od kokaina
Specijalnost	Psihijatrija, Klinička psihologija, Toksikologija, Medicina ovisnosti

Primjeri ovisnosti o drogama (ili općenito o supstancama) uključuju alkoholizam, ovisnost o marihuani, ovisnost o amfetaminima, ovisnost o kokainu, ovisnost o nikotinu, ovisnost o opioidima i ovisnost o jelu ili hrani. Ovisnosti o ponašanju mogu uključivati ovisnost o kockanju, ovisnost o kupovini, uhođenje, ovisnost o internetu, ovisnost o društvenim mrežama, opsesivno-kompulzivni poremećaj, ovisnost o videoigricama i seksualnu ovisnost. DSM-5 i ICD-10 prepoznaju samo ovisnosti o kockanju kao ovisnosti o ponašanju, ali ICD-11 također prepoznaje ovisnosti o igrama.

"Ovisnost" i "ponašanje ovisnosti" su polisemi koji označavaju kategoriju mentalnih poremećaja, neuropsiholoških simptoma ili samo neprilagođenih/štetnih navika i načina života. Uobičajena upotreba "ovisnosti" u medicini je za neuropsihološke simptome koji označavaju prodorne/pretjerane i intenzivne nagone da se uključi u kategoriju bihevioralnih kompulzija ili impulsa prema senzornim nagradama (npr. alkohol, droge, seks, kockanje, videoigre). Poremećaji ovisnosti su mentalni poremećaji koji uključuju visoke intenzitete ovisnosti (kao neuropsihološki simptomi) koji induciraju funkcionalne smetnje (tj. ograničavaju društvene/porodične i profesionalne aktivnosti ispitanika); dvije kategorije takvih poremećaja su ovisnosti o upotrebi supstanci i ovisnosti ponašanja.

Međutim, ne postoji saglasnost o tačnoj definiciji ovisnosti u medicini. Zaista, Volkow i drugi (2016) izvještavaju da DSM-5 definiše ovisnosti kao najteži stepen poremećaja ovisnosti, zbog sveprisutne/pretjerane upotrebe supstanci ili bihevioralnih kompulzija/impulsa. To je definicija koju koriste mnogi naučni radovi i izvještaji.

Ovisnost o supstancama ili fizička ovisnost je stanje organizma koje nastaje uslijed uzimanja tvari koje uzrokuju ovisnost, kada za održavanje homeostaze organizmu više nije dovoljno unošenje hrane i redovna fizička aktivnost i san (tj. osnovne ljudske potrebe), nego postoji fizička potreba organizma za određenim stimulansom na koji se organizam privikao.

Takvo stanje se očituje raznolikim simptomima, ovisno o tvari o kojoj je čovjek ovisan. Organizam fizički ovisnog čovjeka može postići homeostazu samo ako je stimulativna tvar prisutna u organizmu.

Fizička ovisnost također se očituje različitim simptomima: proširene zjenice, znojenje, bol u mišićima, curenje nosa i zijevanje, proljev. Nakon 5 do 7 dana apstinencije fizička ovisnost nestaje ali se javlja ona psihička, koja je zapravo i najveći problem u lječenju ovisnika.

Ovisnost o drogi

Ovisnost o drogama, koja spada u klasu poremećaja povezanih s supstancama, je hronični i relapsirajući poremećaj mozga koji karakteriše traženje i zloupotrebu droga, uprkos njihovim štetnim efektima. Ovaj oblik ovisnosti mijenja moždane sklopove tako da je sistem nagrađivanja mozga kompromitovan, što uzrokuje funkcionalne posljedice za upravljanje stresom i samokontrolu. Oštećenje funkcija zahvaćenih organa može trajati do kraja života i uzrokovati smrt ako se ne liječi. Supstance povezane s ovisnošću o drogama uključuju alkohol, nikotin, marihuanu, opioide, kokain, amfetamine, pa čak i hranu s visokim sadržajem masti i Šećera. Ovisnosti mogu početi eksperimentalno u društvenim kontekstima i mogu nastati upotrebom propisanih lijekova ili niza drugih mjera.

Pokazalo se da ovisnost o drogama djeluje u fenomenološkim, kondicionirajućim (operantnim i klasičnim), kognitivnim modelima i modelu reaktivnosti signala. Međutim, nijedan model u potpunosti ne ilustruje zloupotrebu supstanci.

Faktori rizika za nastanak ovisnosti uključuju:

• Agresivno ponašanje (posebno u djetinjstvu)
• Dostupnost supstance[28]
• Ekonomski status zajednice
• Eksperimentisanje
• Epigenetika
• Impulsivnost (pažnja, motorika ili neplaniranje)
• Nedostatak roditeljskog nadzora
• Nedostatak vještina vršnjačkog odbijanja
• Mentalni poremećaji
• Uzima se supstanca metode
• Upotreba supstance u mladosti

Ovisnost o hrani

Dijagnostički kriteriji za ovisnost o hrani ili jelu nisu kategorizirani niti definirani u referencama kao što je Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM ili DSM-5) i zasnovani su na subjektivnim iskustvima sličnim poremećajima upotrebe supstanci. Ovisnost o hrani može se naći kod onih s poremećajima u ishrani, iako nemaju svi ljudi s poremećajima u ishrani ovisnost o hrani, a nemaju svi oni s ovisnošću o hrani dijagnosticiran poremećaj u ishrani. Dugotrajna česta i pretjerana konzumacija hrane s visokim udjelom masti, soli ili šećera, kao što je čokolada, može izazvati ovisnost sličnu drogama jer pokreću sistem nagrađivanja mozga, tako da je pojedinac može poželjeti u sve većem stepenu tokom vremena. Signali koji se šalju prilikom konzumiranja vrlo ukusne hrane imaju sposobnost da se suprotstave signalima tijela za sitošću i rezultirat će upornom žudnjom. Oni koji pokazuju znakove ovisnosti o hrani mogu razviti toleranciju na hranu, u kojoj jedu više, uprkos tome što hrana postaje manje zadovoljavajuća.

Poznato je da slatki okus čokolade i farmakološki sastojci izazivaju jaku žudnju ili osjećaj ovisnosti kod potrošača. Osoba koja jako voli čokoladu može sebe nazivati čokoholičarem.

Faktori rizika za razvoj ovisnosti o hrani uključuju pretjerano prejedanje i impulsivnost.

Yale skala ovisnosti o hrani (YFAS), verzija 2.0, je trenutna standardna mjera za procjenu da li pojedinac pokazuje znakove i simptome ovisnosti o hrani. Razvijen je 2009. na Univerzitetu Yale na hipotezi da hrana bogata mastima, šećerom i soli ima efekte ovisnosti koji doprinose problematičnim navikama u ishrani. YFAS je dizajniran za rješavanje 11 poremećaja povezanih sa supstancama i ovisnosti (SRAD) koristeći upitnik za samoprocjenu od 25 stavki, zasnovan na dijagnostičkim kriterijima za SRAD-ove prema DSM-5. Potencijalna dijagnoza zavisnosti od hrane predviđa se prisustvom najmanje dva od 11 SRAD-a i značajnim oštećenjem svakodnevnih aktivnosti.

Pokazalo se da Barrattova skala impulsivnosti, konkretno BIS-11, i UPPS-P podskale impulsivnog ponašanja negativne hitnosti i nedostatka istrajnosti imaju veze sa zavisnošću od hrane.

Psihička ovisnost je bliska fizičkoj po manifestacijama (nešto čovjeku nedostaje), no uzrok nije (ili ne mora biti) stvar, dakle ne mora se raditi o opojnim tvarima. Čovjek može biti ovisan o televiziji, internetu, poslu, nekom drugom čovjeku, o bilo čemu. Uskraćivanje stimulansa dovodi do kriza sličnih kao i kod fizičke ovisnosti. Čest je slučaj osoba koje su ovisne fizički da postanu ovisne i psihički i obratno.

Termin ovisnost o ponašanju odnosi se na kompulsivnost da se upusti u prirodnu nagradu – što je ponašanje koje je inherentno nagrađujuće (tj. poželjno ili privlačno) – uprkos štetnim posljedicama. Pretklinički dokazi su pokazali da značajno povećanje ekspresije ΔFosB kroz ponavljajuće i prekomjerno izlaganje prirodnoj nagradi izaziva iste efekte ponašanja i neuroplastičnost kao što se javlja kod ovisnosti o drogama.

Ovisnost može postojati u nedostatku psihotropnih lijekova, što je popularizirao Peele. To se nazivaju ovisnosti o ponašanju. Takve ovisnosti mogu biti pasivne ili aktivne, ali obično sadrže osobine pojačavanja, koje se nalaze u većini ovisnosti. Seksualno ponašanje, ishrana, kockanje, igranje videoigrica i kupovina povezani su s kompulzivnim ponašanjem kod ljudi i pokazalo se da aktiviraju mezolimbički put i druge dijelove sistema nagrađivanja. Na osnovu ovih dokaza, seksualna ovisnost, ovisnost o kockanju, ovisnost o video igricama i ovisnost o kupovini se klasificiraju u skladu s tim.

Seksualna ovisnost

Seksualna ovisnost uključuje pretjerano, kompulzivno ili na neki drugi način problematično seksualno ponašanje koje traje uprkos negativnim fiziološkim, psihološkim, socijalnim i profesionalnim posljedicama. Seksualna ovisnost se može nazvati hiperseksualnošću ili kompulzivnim poremećajem seksualnog ponašanja. DSM-5 prepoznaje seksualnu ovisnost kao kliničku dijagnozu. Hiperseksualni poremećaj i poremećaj ovisnosti o internetu bili su među predloženim ovisnostima o DSM-5, ali su kasnije odbačeni zbog nedovoljnih dokaza koji potvrđuju postojanje ovih poremećaja kao diskretnih stanja mentalnog zdravlja. Pregledi i kliničkih istraživanja na ljudima i pretkliničkih studija koje uključuju ΔFosB identifikovale su kompulzivnu seksualnu aktivnost – konkretno, bilo koji oblik seksualnog odnosa – kao ovisnost (tj. seksualnu ovisnost). Pokazalo se da se unakrsna senzibilizacija između amfetamina i seksualne aktivnosti nagrađuje, što znači da izlaganje jednom povećava želju za oboje, pokazalo se da se javlja kao sindrom disregulacije dopamina. ΔFosB ekspresija je potrebna za ovaj efekat unakrsne senzibilizacije, koji se intenzivira sa nivoom ekspresije ΔFosB.

Kockanje

Kockanje pruža prirodnu nagradu koja je povezana s kompulzivnim ponašanjem. Funkcionalni dokazi (snimci mozga) pokazuju da kockanje aktivira sistem nagrađivanja i posebno mezolimbički put. Poznato je da je dopamin uključen u učenje, motivaciju, kao i sistem nagrađivanja. O tačnoj ulozi dopamina u ovisnosti o kockanju se raspravljalo. Sugestirane uloge za D2, D3 i D4 dopaminske receptore, kao i D3 receptore u supstanci nigra pronađene su na modelima pacova i ljudi, pokazujući korelaciju sa ozbiljnošću kockarskog ponašanja. Ovo je zauzvrat povezano sa većim oslobađanjem dopamina u strijatumu.

Ovisnosti o kockanju su povezane sa komorbiditetima kao što su poremećaji mentalnog zdravlja, zloupotreba supstanci, poremećaj upotrebe alkohola i poremećaji ličnosti.

Faktori rizika za ovisnost o kockanju uključuju:

• Antisocijalno ponašanje,
• Impulzivna ličnost,
• Muški spol,
• Traženje uzbuđenja,
• Upotreba supstanci i
• Mladost.

Ovisnost o kockanju povezana je s nekim osobinama ličnosti, uključujući: izbjegavanje štete, nisko usmjerenje prema sebi, nedostatke u donošenju odluka i planiranju, impulsivnost, kao i pojedince koji traže senzacije. Iako se neke osobine ličnosti mogu povezati sa zavisnošću od kockanja, ne postoji opšti opis pojedinaca zavisnih od kockanja.

Ovisnost o Internetu

Ovisnost o internetu nema standardiziranu definiciju, ali postoji široko rasprostranjeno slaganje da ovaj problem postoji. Debata o klasifikaciji problematične upotrebe interneta razmatra da li to treba smatrati ovisnošću o ponašanju, poremećajem kontrole impulsa ili opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Drugi tvrde da bi ovisnost o internetu trebalo smatrati simptomom osnovnog stanja mentalnog zdravlja, a ne poremećajem sam po sebi. Ovisnost o internetu je opisana kao "psihološka ovisnost o internetu, bez obzira na vrstu aktivnosti nakon što ste prijavljeni." Problematična upotreba interneta može uključivati preokupaciju internetom i/ili digitalnim medijima, prekomjerno vrijeme provedeno na internetu usprkos posljedičnoj nevolji kod pojedinca, povećanje količine korištenja interneta potrebno za postizanje istog željenog emocionalnog odgovora, gubitak kontrole nad navikama korištenja interneta, simptomi odvikavanja i nastavak problematične upotrebe interneta unatoč negativnim posljedicama na rad, društveni, akademski, ili privatni život.

Studije sprovedene u Indiji, Sjedinjenim Državama, Aziji i Evropi identifikovale su stope prevalencije zavisnosti od interneta u rasponu vrednosti od 1% do 19%, pri čemu adolescentska populacija ima visoke stope u poređenju sa drugim starosnim grupama. Stope prevalencije bilo je teško utvrditi zbog nedostatka univerzalno prihvaćenih dijagnostičkih kriterija, nedostatka dijagnostičkih instrumenata koji pokazuju međukulturalnu validnost i pouzdanost, i postojećih kontroverzi oko validnosti označavanja problematične upotrebe interneta kao poremećaja zavisnosti. Najčešća skala koja se koristi za mjerenje ovisnosti je Test ovisnosti o internetu koji je razvila Kimberly Young.

Ljudi s ovisnošću o internetu vjerovatno će imati komorbidni psihijatrijski poremećaj. Komorbidne dijagnoze identifikovane uz ovisnost o internetu uključuju afektivne poremećaje raspoloženja, anksiozne poremećaje, poremećaje upotrebe supstanci i poremećaj pažnje i hiperaktivnost.

Ovisnost o video igricama

Ovisnost o video igricama Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) okarakterizirala je kao pretjerano ponašanje u igricama, potencijalno prioritetno u odnosu na druge interese, uprkos negativnim posljedicama koje mogu nastati, u periodu od najmanje 12 mjeseci. U maju 2019. SZO je uvela poremećaj igranja igara u 11. izdanje Međunarodne klasifikacije bolesti. Pokazalo se da je ovisnost o video igricama češća kod muškaraca nego kod žena, veća je za 2,9 puta. Pretpostavlja se da su ljudi mlađe dobi skloniji da postanu zavisni od video igrica. Ljudi sa određenim karakterom mogu biti podložniji ovisnosti o igrama.

Faktori rizika za ovisnost o video igricama uključuju:

• Muški spol,
• Psihopatologije (npr. ADHD ili MDD), i
• Socijalna anksioznost.

Ovisnost o kupovini

Ovisnost o kupovini, ili poremećaj kompulzivne kupovine (CBD), je pretjerana želja za kupovinom ili potrošnjom, što potencijalno može rezultirati neželjenim posljedicama. Ove posljedice mogu imati ozbiljne posljedice, kao što su povećani potrošački dug, negativni uticaj na međuljudske odnose, povećan rizik od nezakonitog ponašanja i pokušaji samoubistva. Ovisnost o kupovini javlja se u cijelom svijetu i pokazala je prevalenciju od 5,8% u Sjedinjenim Državama. Slično drugim ovisnostima o ponašanju, CBD se može povezati s poremećajima raspoloženja, poremećajima upotrebe supstanci, poremećajima u ishrani i drugim poremećajima koji uključuju nedostatak kontrole.