Međunarodna Fonetska Abeceda

Sastavilo ga je Međunarodno fonetsko društvo da bi se standardizovao prikaz zvukova govornih jezika. Abecedom se služe leksikografi, učitelji i učenici stranih jezika, lingvisti, logopedi, pjevači, glumci, stvaraoci umjetnih jezika i prevodioci.

Abeceda je stvorena tako da predstavlja samo one odlike jezika koje su karakteristične za govorni jezik: foneme, intonaciju i razdvajanje riječi i slogova. Za predstavljanje dodatnih glasova poput škrgutanja zuba, vrskanja i zvukova proizvedenih rascjepom nepca, može se koristiti dodatna skupina simbola koji se nazivaju "proširenje za IPA".

IPA simboli sastoje se od dva ili jednog simbola dvije vrste: slova i dijakritičkih znakova. Naprimjer, zvuk slova ⟨t⟩ u engleskom jeziku može se predstaviti na dva načina: [t] ili kao [t̺ʰ] zavisno od toga koliko precizno želimo predstaviti zvuk. Kose crte često se koriste za prikaz šire transkripcije, jer /t/ može biti zvuk [t̺ʰ] ili [t], zavisno od konteksta u kojem se upotrebljava i o kojem se jeziku radi.

Međunarodno fonetsko društvo povremeno dodaje, uklanja ili mijenja slova i/ili dijakritičke znakove. Prema najnovijoj promjeni iz 2005, abeceda sadrži 107 slova, 52 dijakritička znaka i četiri oznake za prozodiju. Mogu se pronaći na desnoj strani, odmah pored uvodnog dijela ove stranice ili na web-stranici IPA-a.

Godine 1886, skupina francuskih i britanskih naučnika koje je predvodio francuski lingvist Paul Passy osnovala je ono što će od 1897. biti poznato kao Međunarodno fonetsko društvo (francuski: Association phonétique internationale). Prvobitna abeceda zasnivala se na pravopisnoj reformi engleskog jezika poznatoj kao romikška abeceda. Međutim, bilo je dozvoljeno da se vrijednosti znakova razlikuju kako bi se abeceda mogla koristiti i za druge jezike. Naprimjer, zvuk [ʃ] (š kao u riječi šešir) bio je zastupljen slovom ⟨c⟩ u engleskom, a slovom ⟨ch⟩ u francuskom. Godine 1888, abeceda je revidirana tako da se jedan znak odnosi na bilo koji jezik, time postavljajući temelj za sve buduće verzije. Do ideje za stvaranje međunarodne fonetske abecede došao je Otto Jespersen, što je i u pismu predložio Paulu Passyju. Abecedu su stvorili A. J. Ellis, Henry Sweet, Daniel Jones i Passy.

Abeceda je prošla kroz mnoge verzije od svog nastanka. Nakon većih izmjena i proširenja 1990. i 1932, abeceda je ostala nepromijenjena sve do Konferencije u njemačkom gradu Kielu 1989. Do manjih promjena došlo je 1993. dodavanjem četiri slova za srednje samoglasnike srednjeg reda i uklanjanjem slova za bezvučne implozivne suglasnike. Posljednja izmjena abecede dogodila se u maju 2005. kad je dodano slovo za tapkavi usnenozubno glas. Osim dodavanja i uklanjanja slova, ostale promjene uglavnom čine promjena naziva slova, te tipografskih promjena.

Godine 1990, stvoreno je proširenje za međunarodnu fonetsku abecedu koje je službeno usvojilo Međunarodno kliničko-fonetičko i lingvističko društvo 1994.

• Službena web-stranica
• Tabela međunarodne fonetske abecede sa zvukovima
• Međunarodna fonetska abeceda na stranici Univerziteta Victorije
• i2speak.com – pametna tastatura za unošenje IPA znakova