Goran Ivanišević: Hrvatski teniser

i Davis Cupa 2005. s reprezentacijom Hrvatske. Najbolji plasman na ATP-listi u karijeri mu je drugo mjesto, ostvareno 1994.

Goran Ivanišević
Nadimak	Zec
Država	SFRJ (1988–1991) Hrvatska (1991–2004)
Rođenje	(1971-09-13) 13. septembar 1971 (52 godine) Split, SFRJ
Visina	193 cm
Težina	81 kg
Prof. početak	1988.
Kraj karijere	2004.
Ruka kojom igra	Lijeva (dvoručni bekhend)
Novčane nagrade	19.878.007 $
Međ. ten. kuća slavnih	2020.
Pojedinačno
Pobjede–porazi	599–333 (64,27%)
Osvojeni turniri	22
Najbolji plasman	2 (4. 7. 1994)
Uspjeh na Grand Slamu pojedinačno
Australian Open	ČF (1989, 1994, 1997)
Roland Garros	ČF (1990, 1992, 1994)
Wimbledon	P (2001)
US Open	PF (1996)
Ostali turniri
Masters Cup	PF (1992, 1993, 1996)
Grand Slam Cup	P (1995)
Olimpijske igre	PF (1992)
Parovi
Pobjede–porazi	263–226 (53,78%)
Osvojeni turniri	9
Najbolji plasman	20 (6. 1. 1992)
Uspjeh na Grand Slamu u parovima
Australian Open	2K (1990, 1994)
Roland Garros	F (1990, 1999)
Wimbledon	3K (1989, 1993)
US Open	ČF (1997)
Ostali turniri
Olimpijske igre	PF (1992)
Timska takmičenja
Davis Cup	P (2005)
Hopman Cup	P (1996)
Trenerska karijera
Trenerska dostignuća
Spisak značajnih turnira (s prvakom) 3× Australian Open (Đoković) 2× Roland Garros (Đoković) 3× Wimbledon (Đoković) 2× US Open (Čilić, Đoković) ATP finale (Đoković) 5× Masters 1000 (Đoković)
Medalje Olimpijske igre – Tenis Barcelona 1992. Singl Barcelona 1992. Parovi
Ažurirano: 20. 11. 2023.

Dobitnik je hrvatske Državne nagrade za sport "Franjo Bučar" (1992).

Rođen je u Splitu od oca Srđana i majke Gordane (rođ. Škaričić). Profesionalno se počeo baviti tenisom 1988. Iste godine osvaja svoj prvi turnir u paru s Nijemcem Rüdigerom Haasom, ali se kasnije fokusirao više na pojedinačnu karijeru nego na onu u parovima iako je i u njoj imao uspjeha, osvojivši devet turnira. Značajnije uspjehe u tenisu bilježi od 1990. Na Roland Garrosu izbacio je Borisa Beckera u prvom kolu i probio se do četvrtfinala. Na istom je turniru u paru sa Čehom Petrom Kordom stigao do finala, gdje su ih porazili Španci Sergio Casal i Emilio Sánchez. Nekoliko sedmica kasnije igra polufinale Wimbledona, gdje gubi od Beckera, koji je tada predvidio da će Ivanišević u budućnosti postati vimbldonski pobjednik. Iste godine Ivanišević osvaja turnir u Stuttgartu i pomaže Jugoslaviji da osvoji Svjetsko ekipno prvenstvo u tenisu. Igrao je za Jugoslaviju u osam Davis Cup mečeva prije nego što je napustio tim nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske.

Ubrzo je postao poznat po napadačkoj igri i izrazito jakom servisu. Za nekoliko godina postao je vodeći na listi tenisera s najviše asova na ATP-turnirima. Sposoban pobijediti bilo koga na svijetu kad je u najboljoj formi, također je bio poznat po povremenim nastupima bijesa na terenu (obično usmjerenim na samog sebe) i nestalnosti kvaliteta njegove igre. Primio je prijetnje smrću na turniru u Adelaideu 1992,, ali ga to nije omelo da osvoji taj turnir.

Iste godine igra finale Wimbledona do kojeg je protutnjao pobijedivši zaredom Lendla, Edberga i Samprasa. U finalu ga je čekao Andre Agassi. Iako je bio favorit, izgubio je 2–3 u setovima, ne iskoristivši brejk-loptu kod 3–3 u petom. U posljednjem gemu tog meča napravio je dvije dvostruke servis-greške u prva dva poena iako ih je dotad u meču napravio samo pet. Broj asova na tom turniru (206) bio je tada najveći u historiji ATP-turnira (taj rekord srušio je tek 2001, odserviravši 213 asova upravo na Wimbledonu i on važi i danas). U finalu je servirao 39 asova, dok ih je Agassi imao 37 na cijelom turniru. To je bio težak poraz, ali s obzirom na to da je imao samo 20 godina, predviđena mu je svijetla budućnost. Kasnije te godine, nastupajući prvi put za nezavisnu Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Barceloni, osvaja dvije bronzane medalje – pojedinačno i u paru sa Goranom Prpićem, a osim toga je osvojio još četiri turnira.

Već 1994. igra svoje drugo finale Wimbledona. Bolji od njega bio je Sampras (6–7, 6–7, 0–6). Uprkos porazu, došao je do 2. mjesta na ATP-listi, što je njegov najbolji plasman u karijeri.

Godine 1995. osvaja Grand Slam Cup, pobijedivši u finalu Todda Martina (3–0). Nastavlja sa sjajnim igrama na Wimbledonu. Probija se u polufinale, ali ga je tu pobijedio Sampras (2–3).

Tokom 1996. osvaja pet turnira (najviše u karijeri u jednoj godini) i ponovo igra finale Grand Slam Cupa, ali ovog puta gubi od Beckera. Sezonu je završio osvajanjem Hopman Cupa u paru s Ivom Majoli. Te godine pobijedio je Edberga za ulazak u polufinale US Opena, što mu je bilo prvo (i jedino) polufinale na nekom Grand Slam turniru mimo Wimbledona; taj meč ujedno je bio i posljednji Edbergov meč u karijeri na nekom GS turniru. Ivaniševića je u polufinalu pobijedio opet Sampras (1–3). (Sampras je otišao do kraja pobijedivši u finalu Michaela Changa, osvojivši tako svoj četvrti US Open.)

Godine 1998. ponovo igra finale Wimbledona, treće u karijeri. Iako je Sampras ovog puta bio veliki favorit, Ivanišević je uspio odvesti meč u peti set, ali je i ovog puta Sampras na kraju bio uspješniji. Nakon tog izgubljenog finala mnogi su bili sumnjičavi u vezi s njegovom izjavom da će jednom postati vimbldonski pobjednik.

Ivanišević je 1999. u paru sa Jeffom Tarangom ponovo ušao u finale parova na Roland Garrosu, ali su ih porazili Indijci Mahesh Bhupathi i Leander Paes. Međutim, tokom 1999, 2000. i 2001. zbog povrede ramena propušta brojne turnire, pa mu opada rejting, te je u ljeto 2001. bio 125. igrač svijeta. Taj plasman nije bio dovoljan da se direktno plasira na Wimbledon, pa mu organizatori dodjeljuju pozivnicu, kao trostrukom finalistu. Protivno svim očekivanjima, Ivanišević se probija do finala, pobijedivši, između ostalih, Moyu, Roddicka i Safina. U antologijskom polufinalu, koje se zbog kiše igralo čak tri dana, u pet setova pobijedio je domaćeg favorita, Tima Henmana (četverostrukog polufinalista Wimbledona), preokrenuvši meč nakon što je izgubio treći set 0–6 za samo 18 minuta i stigavši Henmanovo vodstvo u četvrtom. U finalu ga je čekao Patrick Rafter, koji je i godinu prije igrao finale i izgubio od Samprasa (1–3). To je bilo prvo Ivaniševićevo finale nakon 1998. U vrlo izjednačenom finalu, koje je trajalo nešto malo više od tri sata, slavio je Ivanišević (6–3, 3–6, 6–3, 2–6, 9–7) i tako postao igrač s najnižim plasmanom na ATP-listi u historiji i prvi igrač s pozivnicom koji je osvojio ovaj prestižni turnir, i to dva mjeseca prije svog 30. rođendana. Do danas je ostao jedini teniser koji je osvojio Grand Slam turnir s pozivnicom. Taj uspjeh svrstan je na 16. mjesto liste 100 najvećih sportskih trenutaka koju je sastavila britanska televizija Channel 4.

Dan nakon osvajanja Wimbledona priređen mu je veličanstven doček u Splitu na kojem se okupilo preko 150.000 ljudi, predvođenih lokalnim i državnim zvaničnicima koji su ga dočekali u splitskoj luci, uz paradu brodova i vatromet, a za vrhunac slavlja pobrinuo se sam Ivanišević, koji se svukao i skočio u more. Kasnije te godine dobio je BBC-jevu nagradu za sportsku ličnost godine izvan Velike Britanije.

Vimbldonska titula bila mu je posljednja u karijeri. Nakon Wimbledona se povlači iz tenisa radi operacije ramena i vraća se 2004. kako bi još jednom nastupio na Wimbledonu. Izgubio je od Lleytona Hewitta u trećem kolu na centralnom terenu, što je bio njegov posljednji profesionalni meč u karijeri.

Godine 2005. bio je član hrvatskog Davis Cup tima u finalu protiv Slovačke u Bratislavi, u kojem je Hrvatska pobijedila i tako prvi put osvojila najprestižnije ekipno tenisko takmičenje. Iako nije igrao, dobio je pobjedničku medalju, a ime mu je ugravirano na trofej pored imena ostalih članova tima (Mario Ančić, Ivo Karlović, Ivan Ljubičić i selektor Nikola Pilić).

Dugo je bio svjetski rekorder po broju asova u karijeri. U čak pet sezona odservirao ih je više od 1.000, a najviše 1996 – 1477. Samo su trojica tenisera osim njega uspjela servirati više od 1.000 asova u sezoni. Ukupan broj asova koji se navodi (10.183 iz 895 mečeva) nepotpun je podatak jer se ATP-ova statistika asova vodi od 1991. Ivanišević je, prema ATP-ovim podacima, zabilježio 599 pobjeda i 333 poraza, što je 932 meča ili 37 mečeva više od broja mečeva iz kojih se računa broj asova. Osim toga, iz ATP-ovih statistika može se vidjeti da je 1988. odigrao pet mečeva (1–4), 1989. 46 mečeva (26–20), a 1990. 69 mečeva (46–23), pa je vrlo vjerovatno da je njegov ukupan broj asova znatno veći od 10.183. Statistike mečeva za navedene godine nisu dostupne tako da nije poznato koliko je asova postigao navedenih godina.

Završio je profesionalnu karijeru s 22 pojedinačne titule i devet titula u parovima.

Nakon povlačenja

U junu 2006. nastupio je na egzibicijskom turniru u Calderstone Parku u Liverpoolu. U novembru iste godine osvojio je turnir za seniore, pobijedivši u finalu još jednu legendu svjetskog tenisa, Johna McEnroea (7–6 /12/, 7–6 /1/).

Godine 2007. Roger Federer, koji je išao na petu uzastopnu vimbldonsku titulu u finalu protiv Nadala, trenirao je s Ivaniševićem i rekao da mu je to pomoglo protiv Nadala:

Od septembra 2013. do jula 2016. bio je trener Marina Čilića, koga je na US Openu 2014. vodio do prve titule na Grand Slam turnirima u karijeri. 8. augusta 2016. Tomáš Berdych na društvenim je mrežama objavio da će mu Ivanišević biti novi trener, počevši od Cincinnati Mastersa 2016. Saradnja s Berdychom okončana je sljedeće godine.

Nakon osvajanja Wimbledona potpisao je kratkoročni ugovor s Hajdukom. Još kao dječak trenirao je i nogomet (u Hajduku) uporedo s tenisom, za koji se kasnije i opredijelio, pa mu je igranje za Hajduk ostalo neispunjena želja. Od ostalih klubova navija za West Bromwich Albion. Počeo je navijati za njih nakon što su se 2005. izvukli od ispadanja u Drugu ligu. Nosio je njihov dres na zagrijavanju prije finala BlackRock Mastersa 2006.

Također je učestvovao u egzibicijskoj utakmici hrvatske reprezentacije i međunarodnih nogometnih zvijezda 7. oktobra 2002. u Zagrebu. To je bila posljednja utakmica u karijeri Zvonimira Bobana, veznjaka i kapitena reprezentacije. Ivanišević je postigao gol za 1–1 (utakmicu su dobile međunarodne zvijezde rezultatom 1–2).

Ivanišević je skrenuo pažnju međunarodne teniske javnosti na rat u Hrvatskoj tokom turnira u Wimbledonu 1991. kad je oštro osudio agresiju i tražio pomoć međunarodne zajednice. Na OI 1992. u Barceloni Hrvatska je prvi put samostalno nastupila, a Ivanišević je tom prilikom osvojio dvije medalje.

Pobjede (1)

Godina	Grand Slam	Protivnik u finalu	Rezultat
2001.	Wimbledon	Patrick Rafter	6–3, 3–6, 6–3, 2–6, 9–7

Porazi (3)

Godina	Grand Slam turnir	Protivnik	Rezultat
1992.	Wimbledon	Andre Agassi	7–6, 4–6, 4–6, 6–1, 4–6
1994.	Wimbledon	Pete Sampras	6–7, 6–7, 0–6
1998.	Wimbledon	Pete Sampras	7–6, 6–7, 4–6, 6–3, 2–6

Pojedinačno

Pobjede (22)

Br.	Godina	Turnir	Protivnik	Rezultat
1.	1990.	Stuttgart (o)	Guillermo Pérez Roldán	6–7, 6–1, 6–4, 7–6
2.	1991.	Manchester	Pete Sampras	6–4, 6–4
3.	1992.	Adelaide	Christian Bergström	1–6, 7–6, 6–4
4.	1992.	Stuttgart (d)	Stefan Edberg	6–7, 6–3, 6–4, 6–4
5.	1992.	Sydney (d)	Stefan Edberg	6–4, 6–2, 6–4
6.	1992.	Stockholm	Guy Forget	7–6, 4–6, 7–6, 6–2
7.	1993.	Bukurešt	Andrej Čerkasov	6–2, 7–6
8.	1993.	Beč	Thomas Muster	4–6, 6–4, 6–4, 7–6
9.	1993.	Pariz	Andrej Medvedev	6–4, 6–2, 7–6
10.	1994.	Kitzbühel	Fabrice Santoro	6–2, 4–6, 4–6, 6–3, 6–2
11.	1994.	Tokio (d)	Michael Chang	6–4, 6–4
12.	1995.	Grand Slam Cup, München	Todd Martin	7–6, 6–3, 6–4
13.	1996.	Zagreb	Cédric Pioline	3–6, 6–3, 6–2
14.	1996.	Dubai	Albert Costa	6–4, 6–3
15.	1996.	Milano	Marc Rosset	6–3, 7–6
16.	1996.	Rotterdam	Jevgenij Kafeljnikov	6–4, 3–6, 6–3
17.	1996.	Moskva	Jevgenij Kafeljnikov	3–6, 6–1, 6–3
18.	1997.	Zagreb	Greg Rusedski	7–6, 4–6, 7–6
19.	1997.	Milano	Sergi Bruguera	6–2, 6–2
20.	1997.	Beč	Greg Rusedski	3–6, 6–7, 7–6, 6–2, 6–3
21.	1998.	Split	Greg Rusedski	7–6, 7–6
22.	2001.	Wimbledon	Patrick Rafter	6–3, 3–6, 6–3, 2–6, 9–7

Porazi (27)

Br.	Godina	Turnir	Protivnik u finalu	Rezultat
1.	1989.	Firenca	Horacio de la Peña	4–6, 3–6
2.	1990.	Umag	Goran Prpić	3–6, 6–4, 4–6
3.	1990.	Long Island	Stefan Edberg	6–7, 3–6
4.	1990.	Bordeaux	Guy Forget	4–6, 3–6
5.	1990.	Basel	John McEnroe	7–6, 6–4, 6–7, 3–6, 4–6
6.	1991.	New Haven	Petr Korda	4–6, 2–6
7.	1992.	Milano	Omar Camporese	6–3, 3–6, 4–6
8.	1992.	Wimbledon	Andre Agassi	7–6, 4–6, 4–6, 6–1, 4–6
9.	1993.	Doha	Boris Becker	6–7, 6–4, 5–7
10.	1993.	Rim	Jim Courier	1–6, 3–6, 2–6
11.	1993.	Stockholm	Michael Stich	6–4, 6–7, 6–7, 2–6
12.	1994.	Stuttgart (d)	Stefan Edberg	6–4, 4–6, 2–6, 2–6
13.	1994.	Wimbledon	Pete Sampras	6–7, 6–7, 0–6
14.	1994.	Bukurešt	Franco Davín	2–6, 4–6
15.	1994.	Stockholm	Boris Becker	6–4, 4–6, 3–6, 6–7
16.	1995.	Hamburg	Andrej Medvedev	3–6, 2–6, 1–6
17.	1996.	Sydney (o)	Todd Martin	7–5, 3–6, 4–6
18.	1996.	Antwerpen	Michael Stich	3–6, 2–6, 6–7
19.	1996.	Key Biscayne	Andre Agassi	0–3 predaja (bol u vratu)
20.	1996.	Indianapolis	Pete Sampras	6–7, 5–7
21.	1996.	Grand Slam Cup, München	Boris Becker	3–6, 4–6, 4–6
22.	1997.	Dubai	Thomas Muster	5–7, 6–7
23.	1997.	Queen's Club	Mark Philippoussis	5–7, 3–6
24.	1998.	Wimbledon	Pete Sampras	7–6, 6–7, 4–6, 6–3, 2–6
25.	1998.	New Haven	Karol Kučera	4–6, 7–5, 2–6
26.	1998.	Šangaj	Michael Chang	6–4, 1–6, 2–6
27.	1998.	Moskva	Jevgenij Kafeljnikov	6–7, 6–7

Parovi

Pobjede (9)

Br.	Godina	Turnir	Partner	Protivnici	Rezultat
1.	1988.	Frankfurt	Rüdiger Haas	Jeremy Bates   Tom Nijssen	1–6, 7–5, 6–3
2.	1991.	Milano	Omar Camporese	Cyril Suk   Tom Nijssen	6–4, 7–6
3.	1991.	Rim	Omar Camporese	Laurie Warder   Luke Jensen	6–2, 6–3
4.	1991.	Manchester	Omar Camporese	Andrew Castle   Nick Brown	6–4, 6–3
5.	1992.	Adelaide	Marc Rosset	Mark Kratzmann   Jason Stoltenberg	7–6, 7–6
6.	1995.	Bordeaux	Saša Hiršzon	Henrik Holm   Danny Sapsford	6–3, 6–4
7.	1996.	Milano	Andrea Gaudenzi	Jakob Hlasek   Guy Forget	6–4, 7–5
8.	1997.	Zagreb	Saša Hiršzon	Brent Haygarth   Mark Keil	6–4, 6–3
9.	1997.	Dubai	Sander Groen	Sandon Stolle   Cyril Suk	7–6, 6–3

Porazi (10)

Br.	Godina	Turnir	Partner	Protivnici	Rezultat
1.	1989.	Palermo	Diego Nargiso	Peter Ballauff   Rüdiger Haas	2–6, 7–6, 4–6
2.	1990.	Bruxelles	Balázs Taróczy	Emilio Sánchez   Slobodan Živojinović	5–7, 3–6
3.	1990.	Roland Garros	Petr Korda	Sergio Casal   Emilio Sánchez	5–7, 3–6
4.	1990.	New Haven	Petr Korda	Jeff Brown   Scott Melville	5–7, 6–7
5.	1991.	Stuttgart	Omar Camporese	Wally Masur   Emilio Sánchez	6–2, 3–6, 4–6
6.	1992.	Queen's Club	Diego Nargiso	John Fitzgerald   Anders Järryd	6–7, 6–2, 14–16
7.	1995.	Barcelona	Andrea Gaudenzi	Trevor Kronemann   David Macpherson	2–6, 4–6
8.	1995.	Los Angeles	Saša Hiršzon	Brent Haygarth   Kent Kinnear	4–6, 5–7
9.	1999.	Roland Garros	Jeff Tarango	Mahesh Bhupathi   Leander Paes	2–6, 5–7
10.	1999.	Los Angeles	Brian MacPhie	Byron Black   Wayne Black	2–6, 6–7

Pojedinačno

Turnir

1988.

1989.

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

Titule

Australian Open

–

ČF

1K

3K

2K

–

ČF

1K

3K

ČF

1K

–

2K

–

2K

–

–

0

Roland Garros

–

4K

ČF

2K

ČF

3K

ČF

1K

4K

1K

1K

1K

1K

–

–

–

–

0

Wimbledon

1K

2K

PF

2K

F

3K

F

PF

ČF

2K

F

4K

1K

P

–

–

3K

1

US Open

–

2K

3K

4K

3K

2K

1K

1K

PF

1K

4K

3K

1K

3K

–

–

–

0

Parovi

Turnir

1989.

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

2000.

Titule

Australian Open

1K

2K

1K

1K

–

2K

–

–

1K

1K

–

1K

0

Roland Garros

3K

F

2K

1K

ČF

–

–

–

1K

1K

F

2K

0

Wimbledon

3K

1K

2K

1K

3K

–

–

–

–

–

–

–

0

US Open

3K

2K

2K

2K

2K

–

–

2K

ČF

1K

1K

–

0

Igrači koji su bili svjetski broj 1 napisani su podebljano.

• Goran Ivanišević na ATP-u
• Goran Ivanišević na ITF-u
• Davis Cup profil
• Goran Ivanišević