Dušanov Zakonik
Dušanov zakonik je najvažniji zakonik srednjovjekovne srpske države.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
U starim spomenicima Dušanov zakonik se naziva Zakon blagovjernago cara Dušana. Dušanov zakon je donijet na saborima 1349. i 1355. Izvori D. zakonika su odredbe iz bizantskog prava, Zakonik cara Justinijana, Sintagma Matije Vlastara, srpske povelje i običaji, te Svetosavska krmčija. Original D. zakonika nije sačuvan već preko 20 prepisa. Cilj D. zakonika je da se osigura vladajući položaj i povlastice vlastele. Zakon se sastoji od 201. člana. Prvih 38 članova posvećeno je crkvi. Zatim slijede odredbe o povlasticama vlastele, obavezama zavisnih ljudi, sudstvu i kaznama za različita krivična djela i druge odredbe. Najznačajniji pristupi u proučavanju D. zakonika su načinili Stojan Novaković, Nikola Radojčić i Aleksandar Solovjev. Dušanov zakonik spominje heretike, za koje historičari uzimaju da su ustvari pripadnici Crkve bosanske.
| Commons ima datoteke na temu: Dušanov zakonik |
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Dušanov zakonik, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.