Derviš-Paša Bajezidagić

Rođen je u mahali Podhum u Mostaru tokom 1560-tih godina. Bio je sin uglednog Mostarca Bajezidage. Kada je bio dječak odveden je u Istanbul u doba vladavine sultana Selima II (1566-1574) gdje je stekao visoko obrazovanje. Nakon školovanja primljen je u carski dvor Murata III (1574-1595) gdje je obavljao dogandžijsku službu. U ovom periode se ističe njegovo pjesništvo i znanje perzijskog jezika zbog čega mu sultan daje nalog da na turski prespjeva etičko-mistično perzijsko djelo Sehaname od pjesnika Benna'i-ja (ili Binna'i-ja). Oko 1592. godine postaje lični sultanov savjetnik. Iste godine je Derviš-paša podigao mesdžid u rodnoj mahali Podhum u Mostar. Važan izvor podataka za njegovu biografiju predstavljaju njegove pjesme, kao i vakufnama njegovih zadužbina u Mostaru. Na dvoru ostaje sve do sultanove smrti, dok je kasnije postao bosanski valija (pominje se u jednom fermanu kao valija 1595). Sudjelovao kod zauzeća Egre u Ugarskoj 1596. godine. Poginuo je 1603. godine na Margaretinu pod Budimom. Imao je sina Ahmedbega koji je također bio pjesnik i pisao je pod književnim imenom Sabuhi.

Ostavio je iza sebe dva divana - po jedan na turskom i na perzijskom jeziku. Pored toga, kako navodi Fevzi Mostarac u svom "Bulbulistanu", prepjevao je "Mesneviju" Mevlana Dželaludina Rumija u dva toma. Napisao je vrlo uspješnu pjesmu o svom rodnom gradu i tarih posvećen Starom mostu u Mostaru, a ostavio je Mostaru i medresu, mekteb i džamiju, te opremio biblioteku uz džamiju. Pripadao je mevlevijskom tarikatu. Njegova poezija je refleksivna, iskričava - meditira o životu, sudbini, ljepoti. Derviš-paša spada među najznačajnije pjesnike osmanlijskog vremena u Bosni.

Svoju pjesmu "Gazel o Mostaru" završava: "Šeher Mostar urez je svijeta". Za biblioteku u Mostaru ostavio je niz vrijednih rukopisa. Učenik je Ahmed Sudi-efendije.