Perzijski jezik ili farsi (فارسی fārsī) je indo-evropski jezik, kojim se govori u Iranu, Tadžikistanu, Uzbekistanu, Afganistanu, te u nekim drugim dijelovima Kavkaza i Srednje Azije.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Pripada porodici indoevropskih jezika, koja se dijeli na ukupno dvanaest grupa: indijska (arijska), armenska, grčka, albanska, italska, keltska, germanska, slovenska, baltička, tokarska, hetitska i iranska. Historija grupe iranskih jezika započinje još u sedmom vijeku prije nove ere. Perzijski je najznačajniji u grupi iranskih jezika i jedini za koga je, na osnovu pismenih spomenika, dokazano da je postojao kao stari, jezik srednjeg doba i savremeni jezik. Kao indo-evropski jezik, perzijski ima određenih sličnosti sa ostalim jezicima iz indo-evropske porodice, a naročito sa engleskim i francuskim. Sa francuskim ga vezuje način naglašavanja, posebno kod posljednjeg sloga, a sa engleskim nejasno izgovaranje samoglasnika, kao i određeni drugi elementi.
Perzijski jezik je u svom razvoju imao tri glavna perioda, stari perzijski jezik (jezik Aveste i Darijevih napisa), srednji perzijski jezik (pahlavi) i novi perzijski jezik, ili samo, perzijski. On datira od momenta prihvaćanja arapskog alfabeta oko 650. godine n. e., kada je, u vrijeme otpočinjanja islamskog uticaja, poprimio veliki broj arapskih riječi, prerastajući u jedan izvanredno bogat jezik. Perzijski jezik je pretrpio tako male promjene u toku čitavog zadnjeg milenijuma, da obrazovani Iranac može čitati rukopise sačinjene vjekovima unazad bez posebnih teškoća.
Kada se govori o riječima orijentalnog porijekla prisutnima u bosanskom jeziku, pritom se najčešće misli na turcizme. U rječniku stranih riječi dr. B. Klaića uz ovaj pojam stoji sljedeće objašnjenje: "Turcizam: riječ ili izraz turskog porijekla". Međutim, treba dodati da su turcizmi zajednički naziv za sve riječi orijentalnog, dakle turskog, perzijskog i arapskog porijekla, koje su putem turskog jezika počele prodirati u slavenske jezike. Sistematsko širenje turcizama započelo je dolaskom Osmanlija na Balkan i trajalo je tokom više vijekaova. Na taj su se način i mnoge riječi izvorno perzijskog porijekla ukorijenile kao turcizmi u bosanskom jeziku. Ovaj se članak neće baviti turcizmima perzijskog porijekla u bosanskom jeziku iz više razloga. Prije svega, o tucizmima općenito već postoji mnogo ozbiljnih studija, a osim toga, nas zanimaju mogući uticaji staroperzijskog jezika na bosanski koji su započeli mnogo ranije, u razdoblju prije dolaska Osmanlija. Ako se prihvati hipoteza da su stanovnici naših krajeva prije dolaska na slavenski Jug naseljavali područje današnjeg Irana, onda se sasvim prirodno nameće i pitanje jezika kojim su tada govorili. Seobom na zapad, u krajeve u kojima danas obitavaju, sa sobom su ponijeli i svoj jezik - to najosobnije kulturno obilježje jednog naroda, istovremeno podložno brojnim mijenama. Pa ipak, usprkos brojnim izmjenama i stranim uticajima koje je bosanski jezik pretrpio tokom dugog niza godina, uspio je zadržati i neke riječi i oblike koji komparativnom analizom sa savremenim perzijskim i staroperzijskim upućuju na moguću srodnost ovih dvaju jezika. Riječi koje su obrađene u članku samo su neki od primjera na koje smo mogli naići služeći se nama dostupnom literaturom. Naime, treba istaknuti da se ove riječi ne nalaze izdvojene na ovaj način i etimološki obrađene niti u kojem rječniku ili bilo kojoj stručnoj knjizi.
-ati, -anti, pehlevijski glagolski korijeni biti, perz. budan – konjugacija:
književni govorni sam, jesam perz. hastam hasam si, jesiperz. hastihasi jeperz. hast ili ast-e smo, jesmoperz. hastimhasim ste, jesteperz. hastidhasid su, jesuperz. hastandhasand
hoć(u) perz. xāh(am) hoć(eš) perz. xāh(i) hoć(e)perz. xāh(ad) hoć(emo)perz. xāh(im) hoć(ete) perz. xāh(id) hoć(e) perz. xāh(and)
bosanski perzijski[[sanskrt]]avestijski jedan, jek< eka < aeva dva, do < dva < dva tri, se < tri < thri četiri, čahar < čatvar < čathwar pet, panđ < panča < panča šest, šeš < šaš < xšvaš sedam, haft < sapta < hapta osam, hašt < ašta < ašta devet, noh < nava < nava deset, dah < dasa < dasa
Abeceda perzijskog jezika ima 32 znaka i još 3 posebna znaka koja to zapravno i nisu, nego su različiti pravopisni oblici za slova, i u slučaju lām alefa, ligatura.
Commons ima datoteke na temu: Perzijski jezik |
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Perzijski jezik, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.