Amel Tuka: Bosanskohercegovački atletičar

Član je Atletskog kluba Zenica. Osvajač je srebrne medalje sa Svjetskog prvenstva 2019. i bronzane medalje sa Svjetskog prvenstva 2015.

Amel Tuka
Tuka 2017.
Lične informacije
Klub	AK Zenica
Trener	Gianni Ghidini
Rođenje	(1991-01-09) 9. januar 1991 (33 godine) Kakanj
Visina	187 cm
Težina	77 kg
Lični rekord(i)
Lični rekord(i)	1:42.51
400 m	46.15
Medalje Svjetsko prvenstvo Doha 2019. 800 m Peking 2015. 800 m Evropsko prvenstvo U-23 Tampere 2013. 800 m Balkansko prvenstvo Eskişehir 2012. 800 m Stara Zagora 2013. 800 m Pitești 2014. 800 m Balkansko dvoransko prvenstvo Istanbul 2015. 800 m
Ažurirano: 2. 10. 2019.

Atletikom se počeo baviti sasvim slučajno kad je 2008, kao učenik trećeg razreda STŠ "Kemal Kapetanović" iz Kaknja, učestvovao na Malim olimpijskim igrama u Zenici i pobijedio u utrci na 400 m. Trener AK Zenica Halid Sedić pozvao ga je na razgovor, nakon kojeg je Tuka postao član tog kluba. Budući da je živio u Kaknju, morao je svakodnevno dolaziti na treninge u Zenicu. Samo nekoliko mjeseci kasnije zabilježio je prvi uspjeh: pobijedio je na 400 i 800 m na državnom juniorskom prvenstvu. Slijedio je ulazak u reprezentaciju i učešće na Balkanskom juniorskom prvenstvu u Grčkoj, gdje je bio treći. Nakon tog uspjeha proglašen je atletskim otkrićem godine u Bosni i Hercegovini.

Od 2010. stalni je član seniorske reprezentacije na takmičenju Treće lige Evropskog ekipnog prvenstva i na svim takmičenjima bio je na pobjedničkom postolju.

U junu 2013. pobijedio je na takmičenju Treće lige Evropskog ekipnog prvenstva s rezultatom 1:51.11. Mjesec kasnije, na Evropskom prvenstvu U-23, osvojio je treće mjesto na 800 m i postavio državni rekord 1:46.29.

U 2014. osvojio je bronzanu medalju na Balkanskom prvenstvu u Piteștiju (1:50.67) da bi na svom drugom Evropskom prvenstvu u seniorskoj konkurenciji u Zürichu bio šesti s novim državnim rekordom 1:46.12.

U 2015. osvojio je zlatnu medalju na Balkanskom dvoranskom prvenstvu u Istanbulu (1:48.86). Dana 1. jula na mitingu u Velenju postavio je novi državni rekord, pobijedivši s rezultatom 1:44.19. Rekord je popravio već nakon 10 dana, pobijedivši i u Madridu s vremenom 1:43.84. Šest dana kasnije, u svom prvom nastupu na nekom od mitinga Dijamantne lige u karijeri, ponovo je popravio lični i državni rekord pobijedivši u Monaku s vremenom 1:42.51. To je bilo najbolje vrijeme sezone 2015. u tom trenutku, 32. rezultat svih vremena i četvrti u Evropi. U toj utrci pobijedio je i tadašnjeg olimpijskog viceprvaka Nijela Amosa i svjetskog prvaka Mohammeda Amana.

Na Svjetskom prvenstvu 2015. u Pekingu ostvario je rezultat karijere osvojivši bronzanu medalju iza svjetskog rekordera Davida Rudishe i Poljaka Adama Kszczota. To je bio najveći uspjeh u historiji bosanskohercegovačke atletike dotad.

Na Memorijalu Van Damme u Bruxellesu, završnom mitingu Dijamantne lige 2015, osvojio je treće mjesto, što mu je bilo dovoljno i za treće mjesto u ukupnom poretku te discipline.

Prema izboru Asocijacije balkanskih atletskih federacija (ABAF), Tuka je osvojio titulu najboljeg atletičara na Balkanu u 2015.

Na atletskom mitingu u Sarajevu 11. juna 2016. popravio je lični i državni rekord na 400 m istrčavši 46.41, čime je izborio plasman na Evropsko prvenstvo u Amsterdamu.

Kao generalna proba pred Olimpijske igre nastupio je na Evropskom prvenstvu 2016, osvojivši na kraju "najgore", četvrto mjesto. Na Igrama u Rio de Janeiru je u utrci kvalifikacija završio na drugom mjestu u svojoj grupi s rezultatom 1:45.72, te se kvalificirao za polufinale. U polufinalnoj utrci završio je na četvrtom mjestu u svojoj grupi s rezultatom 1:45.24, te se nije uspio kvalificirati za finale, a ukupno je imao 12. vrijeme.

U sljedeće dvije sezone doživio je pad forme i nije ostvarivao značajnije rezultate ni na prvenstvima ni na mitinzima. U sezoni 2019. počeo se vraćati u formu, počevši sa šestim mjestom na Evropskom dvoranskom prvenstvu u Glasgowu. Nakon dvoranskog dijela sezone nastavio je nastupati na mitinzima, postepeno poboljšavajući rezultate, pa je tako u Stockholmu ostvario drugu pobjedu na mitinzima Dijamantne lige u karijeri. Kulminacija sezone bilo je Svjetsko prvenstvo u Dohi, na kojem je prvo rutinski prošao kvalifikacije i polufinale da bi u finalu popravio historijski rezultat iz Pekinga 2015. osvojivši srebrnu medalju iza Amerikanca Donavana Braziera sa svojim rezultatom sezone 1:43.47.

Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine izabrao ga je 5. decembra 2019. za sportistu godine.

Pred istek 2018. diplomirao je na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Zenici, stekavši zvanje diplomiranog inženjera mašinstva.

Sedmicu poslije povratka sa Svjetskog prvenstva 2019. oženio se Aminom Pivić nakon četverogodišnje veze.

^{(a) Četvrto mjesto u polufinalu. Nije se plasirao u finale.
1} Nije startao u polufinalu.

Ostalo

2015.

• Evropski atletičar mjeseca – juli
• Sportista godine Bosne i Hercegovine (Nezavisne novine)

2019.

• Sportista godine (Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine)
• Sportista godine Bosne i Hercegovine (Nezavisne novine)
• Sportista godine Zeničko-dobojskog kantona (Sportski savez ZDK i NIPD Naša riječ; proglašeno 2020. za 2019)