Urbino (za antike znan po svojim latinskim imenima Urbinum Hortense i Urvinum Mataurense) je grad u talijanskoj provinciji Pesaro i Urbino u regiji Marche od 15.373 stanovnika.
(2006. godine).
Urbino Comune di Urbino | |
---|---|
Pogled na centar grada i Palazzo Ducale | |
Koordinate: 43°43′N 12°38′E / 43.717°N 12.633°E | |
Država | Italija |
regija | Marche |
provincija | Pesaro i Urbino |
frazioni | Ca' Mazzasette, Canavaccio, Castelcavallino, La Torre, Mazzaferro, Pieve di Cagna, San Marino, Schieti, Scotaneto, Trasanni |
Vlast | |
- gradonačelnik | Franco Corbucci (PD) |
Površina | |
- Ukupna | 228 km² |
Visina | 451 |
Stanovništvo (2006.) | |
- Grad | 15.373 |
Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
Poštanski broj | 61029 |
Pozivni broj | 0722 |
Službene stranice www.comune.urbino | |
Karta | |
Urbino je od ranog srednjeg vijeka značajan grad, a od renesanse sjedište istoimenog vojvodstva, tako da je već od 1506. sjedište univerziteta. Značaj je imao sve do 17. vijeka kad je bio poznat po proizvodnji majolike. Nakon tog je počeo stagnirati, jer se našao izvan glavnih prometnih pravaca, u brdima Apenina, taj hendikep mu je s druge strane donio i sreću da je zadržao dobro očuvanu strukturu srednjovjekovnog grada. Pa je upravo zbog svog izvrsno očuvanog historijskog centra, uvršten 1998. na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi
Urbino leži na nadmorskoj visini od 451 m, na obroncima masiva Apenini, u Centralnoj Italiji, udaljen oko 25 km sjeverozapadno od provincijskog centra Pesara i Jadranskog mora.
Urbino su osnovali Umbri u predrimskom razdoblju. Nakon njih gradom su vladali Etruščani, Kelti i Gali. Pod vlast Rima dolazi u 3. st. pne.
Skromni rimski gradić Urvinum Mataurense ("mali grad na rijeci Mataurus") postao je važno vojno uporište tokom Gotskih ratova u 6. vijeku kada ga je 538. osvojio rimski general Belisarius od Ostrogota.
Urbino dolazi u vlasništvo crkve u 9. vijeku, kada ga je kao feud poklonio Pipin Mali, a od 12. vijeka je vlasništvu porodice Montefeltro. Upravo pod njima grad počinje doživljavati svoj najveći procvat, jer postaje prijestolnica Vojvodstva Urbino (1474.-1616.). Najslavniji iz dinastije Montefeltro je bio Federico III. da Montefeltro, vojvoda Urbina od 1444. do 1482. godine, izrazito uspješan kondotjer, vješt diplomat i entuzijastičan sponzor umjetnosti i književnosti. Na njegovom dvoru je Piero della Francesca pisao naučna djela o perspektivi, a Francesco di Giorgio Martini napisao svoj Trattato di architettura ("Traktat o arhitekturi") dok je Rafaelov otac, Giovanni Santi, napisao svoja poetska viđenja umjentika svog doba. Federicov sjajni dvor je, prema opisima u djelu Il Cortegiano ("Dvorjanin", Baldassare Castiglione), postavio standarde modernog evropskog "vladara".
Od 1626. do 1860. je u vlasništvu papa (prvi Urban VIII.) kada postaje dio Kraljevine Italije.
Historijski centar Urbina | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Italija | |
Registriran: | 1998. (22. zasjedanje) |
Vrsta: | Kulturno dobro |
Mjerilo: | ii, iv |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Najveća atrakcija Urbina je Palazzo Ducale (Duždeva palača) iz 15. vijeka u kojoj je danas muzej Galleria Nazionale delle Marche s jednom od najvažnijih kolekcija renesansnih slika na svijetu. Ova palača vojvode Federica da Montefeltra (građena od 1466. do 1472.), velikog humanista i najvećeg vojskovođe svoga doba, o kojoj postoji nepodijeljeni sud kao o remek-djelu renesansne arhitekture, je jedino dokumentacijom dokazano dovršeno djelo dalmatinskog arhitekta Luciana Laurane (Lucijana Vranjanina). Kroničar urbinskog dvora Giovanni Santi (Raffaelov otac) palaču je nazvao božanskom, a ne ljudskom građevinom. Dvorište palače proglašeno je jednim od arhitektonski i cjelovito estetski najutjecajnijih talijanskih djela. Iznimnost urbinske palače još više dolazi do izražaja u usporedbi s ranorenesansnim palačama koje joj neposredno prethode, poput firentinskih palača Medici-Riccardi (Michelozzo) i Palača Ruccelai (Alberti i Rossellino) — jednostavnih kvadratičnih formi s centralnim dvorištem u naslijeđenoj srednjovjekovnoj strukturi, za razliku od urbinskoga grada sagrađenog u obliku palače, samostalne prostorne kompozicije novovjekovne palače i renesansnoga grada.
Utvrdu Albornoz (lokalno znana kao La Fortezza), izgradio je papinski legat Gil de Albornoz u 14. vijeku. Kada je 1507.-1511. godine, vojvoda Della Rovere nadogradio gradske zidine, okružio je njima ovu utvrdu i od tada je ona dio gradskog parka.
Tu se nalaze i palače: Albani (Palazzo Albani) iz 17. vijeka, Palača Odasi (Palazzo Odasi) i palača Passionei (Palazzo Passionei), ali i Univerzitet (osnovan 1506.), te Rafaelova kuća i spomenik iz 1897. godine.
Današnji Urbino je prije svega grad koji živi od turizma i od svog starog univerziteta, kao i od brojnih stranih studenata koji dolaze učiti talijanski upravo u Urbino.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Urbino, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.