Razapinjanje predstavlja drevnu metodu pogubljenja koja se izvodila pričvršćivanjem osuđene osobe - bilo vezanjem bilo prikucavanjem čavlima i klinovima - na drvenu podlogu, najčešće u obliku križa - te njenim ostavljanjem da umre od gladi i dehidracije.
Razapinjanje se često prakticiralo u starom vijeku - od strane Perzijanaca, Seleukida, Kartaginjana i Rimljana. Kaznu razapinjanjem je u Rimu godine 337. ukinuo car Konstantin I u znak poštovanja prema Isusu Kristu - najpoznatijoj od svih žrtava razapinjanja. Nakon toga se razapinjanje koristilo gotovo isključivo u ne-kršćanskim zemljama, od čega je najpoznatiji Japan u doba Tokugawinog šogunata. Danas se očuvalo jedino u kaznenom zakonodavstvu Irana.
Određene kršćanske zajednice ponekad prakticiraju ritualno razapinjanje u kojima raspete osobe odaju počast Kristu nastojeći se poistovjetiti s njegovim patnjama, a za što su najpoznatiji primjer Filipini.
Najpoznatija referenca na razapinjanje jest raspelo koji predstavlja važan simbol za katolike, pravoslavce, orijentalne kršćane, s time da protestanti preferiraju korištenje križa bez Isusovog lika na njemu.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Razapinjanje, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.