Mirjana Gross

5.">22. 5. 1922 - Zagreb, 23. 7. 2012), jugoslavenska i hrvatska spisateljica, historičarka i profesor emeritus Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Mirjana Gross
Rođenje	Mirjam Gross (1922-05-22)22. 5. 1922. Zagreb, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Smrt	23. 7. 2012. (dob: 90) Zagreb, Hrvatska
Počivalište	Mirogoj
Nacionalnost	Hrvatica
Etnicitet	Židovka
Državljanstvo	Hrvatska
Alma mater	Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zanimanje	spisateljica, historičarka
Partner	Stanko Topol
Roditelji	Mavro i Ella Gross

Prof. dr. Mirjana Gross je rođena 22. 5. 1922 godine u zagrebačkoj Dalmatinskoj ulici, kao jedinica dobrostojećeg zagrebačkog trgovca i poduzetnika židovskog podrijetla Mavre Grossa i njegove supruge Elle. Mavro Gross je ima staklarsku radnju na Britanskom trgu i bio je za svoje vrijeme vizionarski poduzetnik koji je još ranih 1930-ih godina razmišljao o bezgotovinskom obliku plaćanja, kao preteči suvremenih kreditnih kartica. Bio je jedan od investitora i danas dojmljive stambeno-poslovne četverokatnice na zagrebačkom Britanskom trgu 12, u koju se preselio sa suprugom i kćerkom. Obitelj Gross se isticala podupiranjem kulturnih i znanstvenih institucija, ali također i velikodušnim doprinosima za humanitarne svrhe. Usprkos brojnim upozorenjima, pa i onima vlastite kćeri, Mavro Gross je prije okupacije Kraljevine Jugoslavije odlučio s obitelji ostati u Zagrebu jer nije vjerovao da Židovima u Hrvatskoj prijeti ikakva opasnost. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i implementacijom rasističkih zakona bila je izbačena sa studija Sveučilišta u Zagrebu. Mirjana se tokom 1942 godine sa roditeljima sklonila i skrivala od ustaškog režima kod obitelji Topol u Drenju Brdovečkom nedaleko od Zaprešića. Tu su ostali do 1943 kada su bili otkriveni tj. izdani i prvo prebačeni u zaprešićki Dvorac Laduč. Prema nekim usmenim svjedočanstvima Mirjana je tada pokazala zapanjujuću hrabrost, jer je u pokušaju da spriječi strijeljanje Janka Topola ponudila da se umjesto njega strijelja nju. Obitelj Gross je nakon hapšenja prebačena u zatvor, te nakon toga transportirana u nacističke logore. Mirjana je sa majkom deportirana u Koncentracijski logor Ravensbrück, a otac u Koncentracijski logor Buchenwald. U logoru je bila prisiljena raditi i izrađivati bombe u pgonima tvornice "Siemens & Halske". Mirjana i njena majka su preživjele užase logora, no Mavro Gross nažalost nije. Mnogi članovi njezine šire obitelji su stradali u logorima Kerestinec i Jadovno.

Mirjana je nakon rata jedva preživjela tuberkulozu, te je u prometnoj nesreći izgubila zaručnika Stanka Topola. Zbog navedenih okolnosti, ali i materijalnih teškoća, studij povijesti i povijesti umjetnosti upisala je tek 1947 godine. Premda je i tijekom studija morala boraviti u sanatorijima, diplomirala je u redovnom roku 1951 godine. Sljedeće godine se zaposlila u Historijskom institutu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU), da bi 1959 postala asistenticom na Katedri za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, gdje je radila sve do odlaska u mirovinu. Od početka 1970-ih godina Mirjana je zacrtala nekoliko velikih osobnih istraživačkih projekata, a oni su rezultirali knjigama koje spadaju među kapitalna djela suvremene hrvatske i jugoslavenske historiografije. Objavila je 12 knjiga i više od 200 radova. Kao tematske cjeline izdvajaju se politička povijest na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, radnički pokret, modernizacijski i nacionalno-integracijski procesi, ženska povijest i povijest Židova. Kao rijetko koji hrvatski povjesničar Mirjana je sustavno od 1950-ih godina odlazila u inozemstvo i pratila zbivanja u stranim historiografijama. Mirjana je inicirala pokretanje sinteze hrvatske povijesti od 1860 do 1914 godine, koja je sažela politička, ekonomska i socijalna kretanja u svim hrvatskim zemljama. Nove promjene u njenim motrištima donijelo je popuštanje partijske rigidnosti tijekom 1960-ih godina kao i Hrvatsko proljeće, koje ju je potaklo na istraživanje hrvatskih nacionalno-integracijskih ideologija. Pritom je istražila ne samo političko-ideološku komponentu nacionalne problematike, nego i njenu socijalnu strukturu, interpretirajući pravaštvo kao pokret liberalnog građanstva, a ideologiju Ante Starčevića i Eugena Kvaternika kao romantičku nacionalno-integracijsku ideologiju, usporedivu s takvim pokretima diljem Europe. Njena posljednja monografija bila je znakovito posvećena Franji Račkom. U njoj je analizirala hrvatsku i europsku sastavnicu ideologije jugoslavenstva.

Povodom 75 godišnjice života i 45 obljetnice njezinog rada, "Zavod za hrvatsku povijest zagrebačkoga Filozofskog fakulteta" posvetio joj je i objavio je reprezentativni zbornik znanstvenih članaka, a čini ga 36 izvornih znanstvenih članaka domaćih i inozemnih povjesničara. Mirjana Gross je umrla 23. 7. 2012 u Zagrebu. Sahranjena je na židovskom dijelu zagrebačkog groblja Mirogoj.

Mirjana Gross je dobitnica više znanstvenih priznanja u Hrvatskoj.

• 2001. - Nagrada Josip Juraj Strossmayer za najuspješnija znanstvena djela i izdavački pothvat objavljen na hrvatskome jeziku u Republici Hrvatskoj i hrvatskoj dijaspori u kategoriji Društvene znanosti za djelo "Izvorno pravaštvo".

2005 bila je izabrana na 35 mjesto "Najznačajnijih Hrvatica u povijesti".

• Radnički pokret u Hrvatskoj potkraj XIX. stoljeća, Školska knjiga, Zagreb 1957
• Vladavina hrvatsko-srpske koalicije: 1906-1907, Institut društvenih nauka, Beograd 1960
• Povijest pravaške ideologije, Institut za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1973
• Historijska znanost, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1980
• Društveni razvoj u Hrvatskoj od 16. stoljeća do početka 20. stoljeća, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1981
• Počeci moderne Hrvatske, Globus, Zagreb 1985
• Prema hrvatskome građanskom društvu, Globus, Zagreb 1992
• Izvorno pravaštvo, Golden marketing, Zagreb 2000
• Suvremena historiografija: korijeni, postignuća, traganja, Novi Liber, Zagreb 2001
• Vijek i djelovanje Franje Račkoga, Novi Liber, Zagreb 2004