Lične Zamjenice

Većina jezika ima šest ličnih zamjenica, koje se razlikuju na osnovi tri lica (1., 2. i 3. lice), npr. ja / ti / on, i dva gramatička broja (jednina i množina), npr. ja / mi.

Među slavenskim jezicima postoji velika razlika u broju ličnih zamjenica 1. i 2. lica. U slovenskom ih ima čak deset: jaz, ti, mi, vi, me, ve, midva, medve (midve), vidva, vedve (vidve). Tako veliki broj zamjenica uzrokovan je postojanjem dvojine i gramatičkog roda u dvojini i u množini. Za razliku od slovenskog jezika, u srpskohrvatskom postoje samo četiri lične zamjenice 1. i 2. lica: ja, ti, mi, vi.

U nizu jezika se lična zamjenica ne mora upotrijebiti kad ima funkciju subjekta. Takvi jezici se nazivaju pro-drop jezici. Radi se o jezicima s toliko razvijenim ličnim glagolskim oblicima da je iz njih vidljivo je li subjekt u 1., u 2. ili u 3. licu, npr. radi-m, radi-š, radi-mo, radi-te. Tako se npr. u srpskohrvatskom, za razliku od npr. njemačkog ili engleskog jezika, lična zamjenica u funkciji subjekta ispušta ako nije kontrastirana ili posebno naglašena, usp. Putujem na more naspram Ja putujem na more (a ne ti).