Frédéric Joliot-Curie

ožujka 1900. – 14. kolovoza 1958.) je bio francuski fizičar, koji je najpoznatiji po tome što je sa svojom suprugom, Irène Joliot-Curie, 1934. prvi umjetno izazvao radioaktivnost i proizveo umjetni radioizotop stabilnog elementa. Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1935.

Frédéric Joliot-Curie
Rođenje	14. 8. 1958. (dob: 58) Pariz
Polje	fizika
Alma mater	Škola za kemiju i fiziku grada Pariza
Poznat po	atomska jezgra
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za kemiju (1935)

Frédéric Joliot-Curie se školovao u Parizu, gdje je 1925. postao pomoćnik Marie Curie u institutu za ispitivanje radioaktivnosti. Zaljubio se u Irène Joliot-Curie, kćer Marie Curie i 1926. na vjenčanju su promijenili prezime u Joliot-Curie. Imali su jednu kćer i sina. Na molbu Marie Curie školovao se i dalje, te obranio doktorat iz elektrokemije radioaktivnih elemenata.

Zajedno sa svojom suprugom, nastavili su proučavati strukturu atoma i atomske jezgre. 1934. Frédéric i Irène Joliot-Curie su bombardirali atomske jezgre aluminija s alfa-česticama: ⁴He + ²⁷Al → 30P + n, te su primijetili da fosfor-30 zrači pozitrone, čestice koje je primijetio i Carl David Anderson 1932., promatrajući kozmičke zrake. Tada je prvi puta pozitron dobiven u labaratoriju. Za taj rad su Frédéric i Irène Joliot-Curie dobili Nobelovu nagradu za kemiju 1935.

1937. Frédéric Joliot-Curie postaje profesor na pariškom univerzitetu, ali nastavlja s proučavanjem nuklearne lančane reakcije i pokušava sagraditi prvi nuklearni reaktor. Surađivao je i s Albertom Einsteinom, koji ga preporučuje za projekt Manhattan, kao vodećeg stručnjaka za nuklearne reakcije u to vrijeme. 1940. ostaje u okupiranoj Francuskoj, ali uspijeva svoje radove prebaciti u London. Za vrijeme Drugog svjetskog rata postaje član Francuskog pokreta otpora.

Nakon Drugog svjetskog rata dobiva ulogu jednog od vodećih ljudi u Francuskoj za razvoj nuklearne energije. 1948. su sagradili i prvi nuklearni reaktor u Francuskoj. Kako je po uvjerenju bio komunist, 1950. zbog političkih odluka gubi važne vodeće uloge u atomskom programu.