Đorđija Puljevski (Galičnik, 1817.
Puljevski je autor prve pečaćene makedonske gramatike i autor jednog od prvih rječnika na makedonskom jeziku.
Ѓорѓија Пулевски | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | 1817. Galičnik (današnja S. Makedonija) |
Smrt | 13. 2. 1893. (dob: 76) Sofija (Kneževina Bugarska) |
Nacionalnost | Makedonac/Bugarin |
Obrazovanje | |
Zanimanje | vojnik, revolucionar i pisac |
Opus | |
Književni pravac | romantizam |
Jezik | makedonski |
Znamenita djela | |
| |
Potpis | |
On je prvi autor koji je javno izrazio ideju o makedonskoj naciji odvojenoj od bugarske, kao i o zasebnom makedonskom jeziku. U Bugarskoj ga se smatra Bugarinom i ranim pristašom makedonizma.
Rođen je u selu Galičnik u mijačkom kraju, školovan za klesara, bio je zidar pečalbar – odnosno migrantski radnik – u Dunavskim kneževinama (današnoj Rumunjskoj). Prema narodnim predajama, u mladosti je hajdukovao na području Golog Brda, počevši borbu za slobodu svoga naroda, te zatim sudjelujući u raznim oslobodilačkim ratovima i ustancima ostalih balkanskih naroda u drugoj polovici 19. stoljeća. Kroz vrijeme postat će samouk pisac o temama koje se odnose na makedonski kulturu.
Vjerujući da se bori za domovinu, Puljevski se najprije kao dragovoljac uključio u oslobodilačke akcije u događajima 1862-1863. kada se kao vodnik pontonske čete borio protiv turske posade u Beogradu. Potom je nakon izbijanja srpsko-turskog rata u junu 1876. ponovno stupio u srpsku vojsku kao dobrovoljac. Rusko-turski rat počeo je sljedeće godine i Puljevski je ponovno sa svojom četom bio u redovima prethodnice ruske vojske prilikom oslobađanja Bugarske. Jedrenskim primirjem i Sanstefanskim predugovorom obustavljena je okupacija Makedonije. Ali iduće godine (1878) Puljevski ponovno aktivno sudjeluje kao vojvoda u Kresnenskom ustanku, stavljajući se izravno u funkciju borbe za slobodu makedonskog naroda.
Ništa manje važno nije njegovo kulturno-nacionalno djelovanje kao leksikografa, gramatičara, pjesnika, folklorista, etnografa i povjesničara. Njegovo prvo objavljeno djelo bio je Rječnik četiriju jezika, objavljen u Beogradu 1873. Zapravo je dvojezični, jer u rubrici srpski jezik daje leksičku građu iz dva bliska, ali ipak različita jezika: makedonskog i srpskog. Druga objavljena knjiga Pulevskog je Rječnik triju jezika, također objavljen u Beogradu 1875. godine. Ovo djelo je posebno važno zbog jasne koncepcije i otvoreno iznesene ideje o domovini Makedoniji, makedonskom narodu i makedonskom jeziku kao posebnom u slavenskom svijetu.
Nakon neuspjeha makedonskog Kresnskog ustanka i njegovog odlaska u Sofiju, Puljevski je 1879. zasebno objavio prvu makedonsku domoljubno-političku pjesmu Samovila Makedonska, u kojoj spominje Filipa Makedonskog i Aleksandra Makedonskog kao pretke današnjih Makedonaca, tristo godina prije Krista. Odražava ideologiju makedonskih sudionika Makedonskog (Kresnenskog) ustanka. Tada je objavio i prvu zasebnu zbirku pjesama na makedonskom jeziku u makedonskoj književnoj povijesti Makedonska pjesmarica u dvije knjižice. Zbirka pjesama sadrži tri osobne i više narodnih pjesama.
Zbirka makedonskih narodnih pjesama bila je vrlo pozitivno prihvaćena među makedonskim emigrantima u Bugarskoj. Konstantin Vezenkov bio je oduševljen domoljubljem svog poznanika Đorđija Pulevskog izraženim u njegovim izvornim pjesmama o Filipu i Aleksandru Makedonskom, pa je odlučio neke od njih objaviti u listu „Marica”. Sljedeće 1880. godine izlazi Slognica rečovska, prva objavljena gramatika makedonskog jezika. Puljevski je pokušao stvoriti temeljne norme u makedonskom književnom jeziku, spajajući srednjomakedonski dijalekt sa slavenskom pisanom tradicijom u Makedoniji, stvarajući vrlo zanimljiv leksikon i posuđujući riječi iz drugih slavenskih jezika, ali uvijek izrazito makedoniziranih.
U sklopu djelovanja Pulevskog među makedonskim iseljenicima u Sofiji je i osnivanje Slavomakedonskog književnog društva 1888. pod njegovim predsjedanjem. Ima poseban značaj kao prva makedonska književna udruga uopće i samo je još jedan dokaz njezina domoljubnog kulturnog djelovanja i nacionalno-političkog usmjerenja.
No, posebno mjesto u predstavljanju Pulevskoga djela zauzima njegova slavensko-makedonska opća povijest, koja je završila 1892. godine neposredno prije njegove smrti. Ovo njegovo kapitalno djelo u cijelosti su objavili Makedonska akademija i Fondacija Trifun Kostovski 2003. godine, a dio, tj. Car Veliki Aleksandrov objavio je Institut za nacionalnu povijest 2005. godine. u Makedoniji pod naslovom Makedonska Aleksandrida, a oba izdanja uredili su akademik Blaže Ristovski i Biljana Josifovska.
Djelo koje je objavljeno na izvornom pisanom jeziku - mijačkom govoru iz Galičnika i pokriva život Aleksandra Velikog od njegova rođenja, pohode u Egipat i Indiju do njegove smrti. Ne treba zanemariti ni njegov opsežni rukopis pod naslovom Jezik, dovršen također u Sofiji, koji je poseban priručnik za učenje makedonskog jezika.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Đorđe Puljevski, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.