Boris Jeljcin
Boris Jeljcin (ruski: Бори́с Никола́евич Е́льцин; 1.
februar 1931 – 23. april 2007) bio je sovjetski i ruski političar. Jeljcin je bio prvi demokratski izabran predsjednik Rusije u njenoj historiji.
| Boris Jeljcin Бори́с Никола́евич Е́льцин | |
|---|---|
 | |
| Predsjednik Rusije | |
| Vrijeme na vlasti 10. juli 1991 – 31. decembar 1999. | |
| Prethodnik | - |
| Nasljednik | Vladimir Putin |
| Predsjednik Prezidija Vrhovnog Sovjeta RSFSR | |
| Vrijeme na vlasti 29. maj 1990 – 10. juli 1991. | |
| Prethodnik | Vitalij Vorotnikov |
| Nasljednik | Ruslan Hasbulatov (v.d.) |
| Rođenje | Boris Nikolajevič Jeljcin 1. februar 1931. Jekaterinburg, SSSR |
| Smrt | 23. april 2007 (76 godina) Moskva |
| Nacionalnost | Rus |
| Politička stranka | nezavisan do 1990. Komunistička partija SSSR-a |
| Porodica | |
| Supruga | Naina Jeljcina |
| Djeca | Tatjana i Elena |
| Obrazovanje | Politehnički univerzitet Ural Kirov |
| Vjera | Ruska pravoslavna crkva |
| Potpis |  |
Djetinjstvo i školovanje
Rodio se u siromašnim okolnostima u selu Butka, Jekaterinburg (nekadašnji Sverdlovsk). Zbog neimaštine cijela porodica napušta selo i ide u grad, otac nalazi posao kao građevinski radnik. Jeljcin upisuje građevinarstvo 1955. na politehničkom univerzitetu Ural Kirov. Nakon diplomiranja zapošljava se u preduzeću Jušgojstroj gdje vodi građevinsku administraciju. U 1956. ženi Anastazju Josifovnu Girinu, s kojom ima dvije kćerke. 1961. ulazi kao član komunističke partije Sovjetskog Saveza. Napušta Jušgojstroj i 1963. radi u stambeno građevinskom kombinatu u Jekaterinburgu.
Politički rad
Od 1968. bavi se politikom. 1976. postaje Prvi sekretar oblasnog komiteta a time i član Vojnog savjeta uralskog okruga. Između 1979. i 1984. radi kao član stalne komisije za poštu, prevoz i komunikacije. U 1981. postaje član Centralnog komiteta (CKSU). U aprilu 1984. radi kao sekretar Mihaela Gorbačova u Moskvi. Tu obavlja do jula 1984. funkciju vođe građevinskog odjeljenja CKSU. U decembru 1984. postaje šef partije s zadatkom da suzbije korupciju i smanji birokratiju. Jeljcinova popularnost raste nakon što je objelodanio propuste vladajućih sovjetskih elita.
Prvi konflikt s Gorbačovom
Na 27. sjednici Komunističke partije Jeljcin drži govor gdje kritikuje Gorbačovov način upravljanja tražeći radikalniju i bezkompromisnu obnovu centralnog aparata. 11. novembra 1987. Jelcin daje ostavku zbog "grubih nedostaka vođenja". Dana 18. februara 1988. izabran je kao kandidat politbiroa. Dobija mjesto Prvog zamjenika predsjedavajućeg građevinskog komiteta. U maju iste godine daje intervju BBC-u gdje traži ostavku Jegora K. Ligašova, člana politbiroa, nazivajući ga kočnicom za reforme. 25. marta 1989. Jeljcin dobija 89 posto glasova u prvom biračkom okrugu (Moskva). Postaje u maju iste godine član Sovjetskog nadvrha i vodi u parlamentu komitet za građevinstvo i arhitekturu. Napada opet Gorbačova kritikujući da ima previše ovlaštenja. 12 jula na 28. sjednici komunističke partije najavljuje izlazak iz nje. Donosi odluku ukidanja svih privilegija za vodeće kadrove. U Njemačkoj se objavljuju njegove bilješke.
Prvi direktni mandat za predsjednika Rusije
12. juna 1991. Jeljcin postaje prvi direktno izabrani predsjednik republike Rusije. Protivnici reformi pokušavaju 19. augusta 1991. vojni udar u svrhu uklanjanja Mihaela Gorbačova, no otpor sovjetskog naroda i Jeljcinova podrška to onemogućavaju. Nakon ovog događaja Jeljcin postaje još popularniji.
Raspad SSSR-a
8. decembra 1991. Rusija, Ukrajina i Bjelorusija potpisuju sporazum o osnivanju Saveza nezavisnih država, par dana kasnije pristupa još osam bivših sovjetskih republika. 17 decembra 1991. Boris Jeljcin i Mihail Gorbačov zvanično ukidaju SSSR. 25. decembra 1991. Gorbačov daje ostavku i predaje Jeljcinu, kao predsjedniku Rusije, komandu nad strateškim nuklearnom arsenalom. Evropska Zajednica i SAD priznaju Rusiju kao pravnog nasljednika SSSR-a.
Ruska federacija
1. maja 1992. u Moskvi demonstrira oko 50.000 nacionalista i komunista protiv Jeljcinovih reformi. 24 juna 1992. Jeljcin i predsjednik Georgije Eduard Ševarnadze potpisuju prekid vatre. Sukobi u Georgiji su nastali zbog pokušaja Južne Osetije da se otcijepi i pridruži Rusiji. Jeljcin i američki predsjednik George Bush 3. januara 1993. potpisuju START II (eng. Strategic Arms Reduction Talks) sporazum za smanjivanje broja nuklearnih bojnih glava. 23. oktobra 1995. Bill Clinton i Boris Jeljcin potpisuju sporazum o učešću ruske vojske u sastavu UN-snaga u BiH. 7. decembra 1998. Jeljcin posreduje u pregovorima s Slobodanom Miloševićem odbijajući prisustvo NATO-a na Kosovu i sankcija protiv Srbije.
Uspon Vladimira Putina
9. augusta 1999. Jeljcin predlaže Vladimira Putina, dotadašnjeg šefa FSB-a, za šefa vlade. 16. augusta 1999. Putin postaje predsjednik ruskog parlamenta (DUMA). Nakon oboljenja od bronhitisa i sve rjeđih javnih nastupa Jeljcin predlaže Putina za nasljednika.
Smrt
Boris Jeljcin umire 23. aprila 2007. u Moskvi od insuficijencije srca.
Nagrade
Predsjednica Letonije Vaira Vike-Freiberga dodjeljuje mu 2006. najvišu nagradu te zemlje za historijsku ulogu u oslobađanju Letonije.
Također pogledajte
Reference
Vanjski linkovi
Boris Jeljcin na Wiki Commonsu
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Boris Jeljcin, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.