Svijeća

Stari Rimljani su već poznavali lojane i voštane svijeće. Tijekom cijelog Srednjeg vijeka svijeća je bila glavno rasvjetno sredstvo. Danas su česte ukrasne i (ili) mirisne svijeće.

Ovo je glavno značenje pojma Svijeća. Za druga značenja pogledajte Svijeća (razdvojba).

Svijeća bila je prije uporabe električne energije pored baklji ili svetiljka na ulje jedno od najčešćih sredstava za osvjetljenje.

Svijeće se i u današnje vrijeme rabe primjerice u crkvi, kod kuće ili kod svečanih prigodbi za stvaranje opuštene atmosfere i svečanog ugođaja.

Sastoje se od čvrstog goriva i stijenja obično izrađenog od tkanine od pamuka koje su okružene voskom ili sličnimn gorivom koje se topi na niskoj temperaturi (obično 60 °C).

Svijeće se u glavnom proizvode od parafina, dok su se u prošlosti proizvodile od voska od pčela).

Kapilarnim djelovanjem fitilj prenosi vosak u plamen gdje se isparava, i gori uz prisutnost kisika.

Svijeća se gasi kada sadržaj kisika u zraku padne ispod oko 16%.

U jednom izgori oko 3 - 8 grama voska. To stvara toplinu između 38 - 100 vata (W), uz svjetlosnu jakost od 0,1 - 0,2 lm / W.