Hrvatski katolički orao je bilo hrvatsko katoličko društvo.
Idejno je i politički bilo sasvim suprotno orijentirano od Jugoslavenskog sokola.
Ženski odjel zvao se Hrvatska katolička orlica.
Predsjednik Ivo Protulipac odredio je odgojni sustav orlovstva u četiri pravca djelovanja:
Glavni tajnik Merz definirao je ideju vodilju organizacije: Žrtva-Euharistija-Apostolat.
Amblem Hrvatskog orlovskog saveza predstavljao orao na štitu koji u kandžama drži uteg. Štit ispod utega je u bojama hrvatske trobojnice s latinskim križem po sredini. Uteg simolizira predanost športu. Križ simobolizira predanost Bogu, a hrvatska trobojnica predanost hrvatskoj domovini.
Korijeni orlovstva su u slavenskim zemljama, u Češkoj i Sloveniji. Nastalo je kao organizacija katoličke mladeži potkraj 19. stoljeća, kao protuteža i okupljalište katoličke mladeži nasuprot liberalnim organizacijama za mladež. Krčki biskup Antun Mahnić početkom 20. st. u tom duhu začinje Katolički pokret, gibanje među katoličkom mladeži kojem je cilj bio suprotstaviti se liberalizmu koji je nadolazio iz zapadne Europe i potiskivao katoličanstvo i vjerske vrijednosti iz javnog života. Budući tajnik Hrvatskih orlova Ivan Merz još se kao srednjoškolac i osobito poslije kao student smatrao članom Katoličkog pokreta. Pred prvi svjetski rat snažno se orlovski pokret razvija u Sloveniji, a u Hrvatsku se širi nakon velikog orlovskog sleta u Mariboru 1920. na kojem je sudjelovalo preko 5000 Hrvata i Hrvatica.
Hrvatski orlovski savez osnovan je 1923. godine. Osnivač Hrvatskog katoličkog orla je bl. Ivan Merz. On je bio idejni vođa i autor pravilnika orlovske organizacije, Zlatne knjige hrvatske katoličke omladine. Orlovsku je organizaciju postavio na osnovama papine Katoličke akcije. Za predsjednika je izabran dr. Ivo Protulipac, a za tajnika Ivan Merz. Hrvatski katolički orao bio je naglašeno vjersko i crkveno društvo, koje se držalo izvan svih stranaka. Politička izvanstranačnost zasluga je Ivana Merza. Njegova je zasluga i to što je orlovska organizacija imala je za cilj odgoj mladeži u vjerskom, intelektualnom, moralnom i tjelesnom pogledu, a najveći prinos Ivana Merza je taj što je u Orlovsku organizaciju unio ideje Katoličke akcije, poštujući specifičnosti ove organizacije.
Orlovsku organizaciju pogodila su dva teška događaja. Prvo je bila prerana Merzova smrt 1928. i Šestosiječanjska diktatura 1929., kad je velikosrpski hegemonistički režim kralja Karađorđevića intenzivirao proganjanje svega što je hrvatsko i katoličko, te je tako ugušio i rad Hrvatskog katoličkog orla. Hrvatska književnica Marica Stanković opisala je u djelu Mladost vedrine naprasni kraj orlovske organizacije i progon njezinih članova.
Dosjetljivi svećenici u Hrvata nalazili su načine kako zaobići tu zabranu. Hvarski biskup Mihovil Pušić, veliki pristaša orlovskog pokreta, i nadalje je osnivao orlovska društva, samo pod drugim imenom: bila su to Križarska bratstva za odrasle i Mali križari za podmladak.
Ipak, od te 1929. do danas orlovska organizacija pod tim imenom u Hrvata nikad nije obnovljena.
Prigodom hodočaća Hrvatskog orlovskog saveza 1924 u Rim, papa Pio XI. je primio stotinjak Orlova i Orlica zajedno s njihovim predsjednikom Ivanom Merzom i organizatorom hodočašća Jerolimom Malinarom u audijenciju, te održao najduži govor koji je ikad ijedan papa dotad uputio Hrvatima.
This article uses material from the Wikipedia Hrvatski article Hrvatski orlovski savez, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaji se koriste u skladu s CC BY-SA 4.0 osim ako nije drukčije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Hrvatski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.