Uefa Liga Prvaka: Nogometno natjecanje

»Kup prvaka« preusmjerava ovamo. Za trofej, pogledajte Kup prvaka (trofej).

Jedan je od najprestižnijih sportskih turnira u Europi, ali i u svijetu zajedno s južnoameričkim Copa Libertadoresom. Finale ovog natjecanja je najgledaniji godišnji športski događaj, kojeg gleda više od 300 milijuna televizijskih gledatelja.

UEFA Liga prvaka
Izvorno ime	Kup prvaka
Osnovano	1955. (od 1992. u novom formatu)
Regija	Europa (UEFA)
Trenutačni prvak	Manchester City (1. naslov)
Najuspješniji klub	Real Madrid (14 naslova)
UEFA Liga prvaka 2023./24.

Turnir je osnovan 1955., na prijedlog francuskog novinara i urednika L'Équipea Gabriela Hanota, kao kontinentalno natjecanje za klubove pobjednike liga iz kojih dolaze nazvano Europski kup klubova prvaka. U sezoni 1992./93. naziv turnira promijenjen je u UEFA Liga prvaka, i od tada se na turniru natječu samo najbolje momčadi europskih nogometnih liga, iako neke od njih nikad nisu bili prvaci u svojoj ligi. Liga prvaka ne bi trebala biti poistovijećena s UEFA Europskom ligom, Kupom UEFA-e ili s već ukinutim Kupom pobjednika kupova i Kupom velesajamskih gradova.

Real Madrid je najuspješniji klub u povijesti natjecanja, osvojivši naslov 14 puta, uključujući i prvih pet sezona zaredom. Uz to, španjolski su klubovi osvojili najviše naslova Europskih prvaka, čak 19. Natjecanje su osvojila 22 različita kluba, od kojih je 13 osvojilo više od jednog naslova. Otkad je natjecanje promijenilo ime i strukturu 1992., Real Madrid je jedini obranio naslov prvaka i to čak tri puta zaredom, otkad je Milan obranio naslov 1990.

Jedini klubovi s prostora bivše SFRJ koji su bili u finalu UEFA Lige prvaka jesu Crvena zvezda i Partizan. Crvena zvezda je osvajač Lige prvaka u sezoni 1990./91., dok je 1965./66. Partizan bio doprvak Europe.

Trenutačni europski prvak je Manchester City koji je u finalu savladao Inter rezultatom 1:0.

Izvorno nazvan Europski kup klubova prvaka, ili skraćeno Europski kup (u Hrvatskoj zvan Kup prvaka), turnir je započeo 1955./56., a koristio je dvokružni sustav izbacivanja gdje bi momčadi igrale dvije utakmice jedna protiv druge, jednu kod kuće, a jednu u gostima, a momčad kojoj je ukupni rezultat u obje utakmice donio pobjedu išla bi u idući krug natjecanja. Ulaz u natjecanje bio je ograničen samo na pobjednike domaćih liga i prošlogodišnjeg osvajača kupa. Ovakav kvalifikacijski sustav bio je sve do 1997. godine. Od sezone 1997./98., pravila su promijenjena kako bi turnir dobio veću napetost (i dodatni novac sponzora), i kako bi trebao biti „zanimljiviji“. Momčadi koje nisu bili prvaci u državi mogle su se natjecati, bazirane naravno na relativnoj snazi njihove lige – s UEFA-inog gledišta, drugoplasirana momčad iz španjolske La Lige je bila vrednija automatske kvalifikacije u Ligu prvaka, nego na primjer, prva momčad iz poljske Orange Ekstraklase. Kao rezultat toga, sustav je promijenjen tako da „slabiji“ državni prvaci moraju na kvalifikacije za Ligu prvaka, dok drugoplasirani iz „jačih“ liga mogu direktno. Taj sustav se koristi i danas. Koeficijenti za klub po federaciji obračunava se prema prijašnjim rezultatima.

Kvalifikacije

 

Liga prvaka dostupna je svim državnim prvacima iz država koje pripadaju UEFA-i (osim Lihtenštajnu, koji nema vlastitu ligu), te drugoplasiranim, trećeplasiranim i četvrtoplasiranim iz jačih liga. Od siječnja 2007. dvije najniže rangirane lige igraju kvalifikacije i predstavljaju svoju državu u natjecanju. Te dvije države su trenutno Andora i San Marino.

Broj klubova u Ligi prvaka koji ima jedan savez ovisi o njezinom rankingu na UEFA-inoj listi koeficijenata:

•  savezi rangirani od 1. do 4. mjesta imaju 4 predstavnika
•  savezi koji zauzimaju 5. i 6. mjesto imaju 3 predstavnika
•  savezi rangirani od 7. do 15. mjesta imaju 2 predstavnika
•  savezi koji su rangirani ispod 16. mjesta imaju po jednog predstavnika

Pozicija saveza također određuje u koju fazu natjecanja idu njezini predstavnici. Na primjer, tri najbolje rangirana saveza imaju dvije momčadi u fazi po skupinama (to su prvaci i drugoplasirani) i dvije momčadi u trećem pretkolu (za treće i četvrtoplasirane momčadi) gdje recimo najniže rangirani savezi imaju samo jednog predstavnika i to u 1. pretkolu. Devet najbolje plasiranih saveza imaju bar jednog predstavnika koji direktno ide u fazu po skupinama.

Za razdoblje od 2009. do 2012. godine UEFA je pripremila novi sustav kvalifikacija po kojem će 22 ekipe imati izravan nastup u natjecanju po skupinama umjesto dosadašnjih 16 (6 novih kvalifikanata će biti trećeplasirane momčadi iz tri prvorangirane lige + prvaci liga rangiranih od 10. do 12. mjesta), dok će se preostalih 10 mjesta tražit kroz dvije različite kvalifikacijske putanje. Jedna će biti rezervirana za neprvake saveza rangiranih od 1 do 15, tj. ekipe su koje su u nacionalnom prvenstvu zauzele mjesta odmah ispod izravnih sudionika po skupinama. Druga će biti rezervirana za prvake saveza rangiranih od 13. mjesta naniže. Obje kvalifikacijske putanje igrat će se neovisno jedna od druge i svaka će kao konačne pobjednike izdvojit po 5 momčadi koji će biti posljednji sudionici natjecanja po skupinama. Svrha ove ideje je da se prvacima slabijih liga omogući lakši pristup do Lige prvaka kroz njihove međusobne dvoboje, nego protiv klubova iz jakih europskih liga koji to nisu učinili kroz domaće prvenstvo.

Dodatno mjesto u fazi po skupinama rezervirano je za prošlogodišnje prvake, u slučaju da se oni ne kvalificiraju u Ligu prvaka. No, jedan savez je limitiran na slanje najviše četiri momčadi po sezoni. To znači da prošlogodišnji prvak, ako se na plasira kao jedna od četiri (ili manje, ovisi o ligi) momčadi, zauzima mjesto četvrtoplasirane momčadi, a nju smješta na 5. mjesto, koje tu momčad vodi u UEFA Europsku ligu. Također, gledajući sportske kriterije, svaki klub mora biti licenciran od strane saveza iz kojeg dolazi kako bi sudjelovao u Ligi prvaka. Kako bi dobio licencu, klub mora zadovoljiti određene stadionske, infrastrukturne i financijske uvjete.

Kontroverza se dogodila kada se Liverpool, koji je osvojio Ligu prvaka 2004/05., nije uspio kvalificirati među ćetiri najbolje momčadi u Premiershipu. FA je odlučila da će Everton FC (koji je bio četvrti) zauzeti zadnje mjesto. No, UEFA je donijela odluku da oba kluba mogu nastupiti u Ligi prvaka, no Liverpool je startao od 1. pretkola, a Everton od 3. pretkola. Liverpool je te sezone postao prvi klub, uz slovačku Artmediu, koji se iz 1. pretkola kvalificirao u fazu po skupinama. Liverpool je te sezone postao i prva momčad koja je iz 1. pretkola došla do faze ispadanja Lige prvaka.

FC Barcelona, Manchester United i FC Porto momčadi su koje su najviše puta nastupile u fazi po skupinama, svaka po 12 puta. No, svaka od momčadi je Ligu prvaka osvojila samo jednom otkad je uspostavljena faza po skupinama.

Format

 

Turnir se satoji od više faza natjecanja, a počinje s tri kvalifikacijska pretkola. Različite momčadi startaju u različitim pretkolima ovisno o njihovoj poziciji u domaćoj ligi i mjestu njihove lige prema UEFA-inim koeficijentima, dok se šesnaest najbolje plasiranih momčadi iz najbolje plasiranih europskih liga direktno kvalificira za prvu fazu Lige prvaka.

U pretkolima, momčadi igraju jedna protiv druge na principu izbacivanja (knockout sustav) i to u dvije utakmice (kod kuće i u gostima, iznimka finale koje se igra na neutralnom terenu). Momčad koja je ukupnim rezultatom iz obje utakmice ostvarila pobjedu ide u sljedeće pretkolo i igra protiv sljedeće momčadi s kojom se križa. Pretkola se igraju od sredine srpnja pa do kolovoza. Poraženi iz trećeg pretkola idu u Kup UEFA, dok se šesnaest momčadi koje su ostvarile pobjede u 3. pretkolu pridružuje šesnaest momčadi koje su se kvalificirale direktno u prvu fazu po grupama.

Momčadi su podijenjene u osam skupina po četiri momčadi u kojoj svaka momčad igra protiv svake dva puta (kod kuće i u gostima). Faza po skupinama igra se od sredine rujna pa do prosinca. Trećeplasirane momčadi iz svake skupine idu u Kup UEFA, dok prve dvije idu u osminu finala Lige prvaka. Tih šesnaest momčadi igraju dalje u fazi izbacivanja i to od veljače pa do svibnja.

Sve daljnje faze natjecanja poslije skupina igraju se dvokružno, tj. svaka momčad je domaćin jedne od dvije utakmice. Momčad koja rezultatima iz obje utakmice ostvari ukupnu pobjedu ide u iduću fazu. U ovim fazama vrijedi pravilo gola u gostima. Ako je potrebno, produžetci i jedanaesterci se igraju da bi se dobio pobjednik. Jedina iznimka za sva ova pravila (osim zadnjeg) je finale, koje se igra jednokružno na neutralnom terenu, no zna se dogoditi da jedan od finalista ipak igra na svom terenu, na što UEFA ne može utjecati jer se stadion finala za tu sezonu bira pri kraju prošle sezone.

Ždrijebanje je danas oblikovano tako da dvije momčadi iz iste lige ne mogu igrati jedna protiv druge prije četvrtine finala. Nadalje, koriste se i UEFA-ini koeficijenti. Sustav natjecanja je bio žrtva promjena od sezone 1991/92. Trenutni sustav adaptiran je 2009.

Finale

Finale Lige prvaka najvažnija je utakmica od svih europskih klupskih natjecanja. Stadion domaćin finala bira se dvije godine prije same utakmice.

Real Madrid je natjecanje osvojio 14 puta. Sljedeće najuspješnije momčadi su Milan (7), Bayern München (6) , Liverpool (6), Barcelona (5) i Ajax (4).

Pobjednički klub dobije trofej Lige prvaka, no UEFA-i ga mora vratiti 2 mjeseca prije sljedećeg finala. UEFA pobjednicima daje umanjenu verziju pokala u trajno vlasništvo, i pobjednički klubovi su slobodni u izrađivanju replika dok god su one propisno označene kao replike i nisu veće od 80% prave veličine pokala. No, trenutna pravila nalažu da će se pravi pokal dati na čuvanje samo momčadima koje osvoje tri finala za redom ili momčadima koje su ukupno osvojile pet ili više finala.

Pet momčadi su dobile pokal u trajno vlasništvo:

• Real Madrid, koji je osvojio prvih pet Liga prvaka, a 14 ukupno
• Ajax Amsterdam, koji je osvojio uzastopno od 1971. do 1973., a ukupno 4
• Bayern München, koji je osvojio uzastopno od 1974. do 1976., a ukupno 6
• A.C. Milan, koji je 5. puta osvojio 1994., a ukupno 7
• Liverpool, koji je svoje 5. finale osvojio 2005., a ukupno 6

Prvo finale Lige prvaka u kojem su igrale dvije momčadi iz iste države je ono iz 2000., kada su jedno protiv drugog igrali španjolski velikani Real Madrid i Valencia CF. Ovo je ponovljeno 2003., kada su igrali AC Milan i Juventus, 2008. između Manchester Uniteda i Chelsea, 2013. između Bayern Münchena i Borussie Dortmund, 2019. između Tottenham Hotspura i Liverpoola, 2021. između Manchester Cityja i Chelsea. 2014. godine prvi su puta finale igrali klubovi iz istoga grada, Real Madrid i Atlético Madrid. To se ponovilo 2016. godine.

Po državi

Država iz koje dolaze klubovi	Pobjednici	Drugo mjesto	Pobjednički klubovi	Drugoplasirani klubovi
Španjolska	19	11	Real Madrid (14), Barcelona (5)	Real Madrid (3), Barcelona (3), Atlético de Madrid (3), Valencia (2)
Engleska	15	11	Liverpool (6), Manchester United (3), Nottingham Forest (2), Aston Villa (1), Chelsea FC (2), Manchester City (1)	Liverpool (4), Manchester United (2), Leeds United (1), Arsenal (1), Chelsea (1), Manchester City (1), Tottenham Hotspur (1)
Italija	12	17	AC Milan (7), Internazionale (3), Juventus (2),	Juventus (7), A.C. Milan (4), Inter Milan FC (3), Fiorentina (1), Roma (1), Sampdoria (1)
Njemačka	8	10	Bayern München (6), Borussia Dortmund (1), Hamburg (1)	Bayern München (5), Bayer Leverkusen (1), Borussia Mönchengladbach (1), Eintracht Frankfurt (1), Hamburg (1), Borussia Dortmund (1)
Nizozemska	6	2	Ajax Amsterdam (4), PSV Eindhoven (1), Feyenoord Rotterdam (1)	Ajax Amsterdam (2)
Portugal	4	5	Benfica (2), FC Porto (2)	Benfica (5)
Francuska	1	5	Marseille (1)	Reims (2), Marseille (1), Monaco (1), St-Étienne (1)
Škotska	1	1	Celtic (1)	Celtic (1)
Rumunjska	1	1	Steaua Bukurešt (1)	Steaua Bukurešt (1)
SFR Jugoslavija	1	1	Crvena zvezda (1)	FK Partizan (1)
Grčka	0	1	−	Panathinaikos (1)
Belgija	0	1	−	Club Brugge (1)
Švedska	0	1	−	Malmö FF (1)

Po klubu

Momčad	Pob.	Fin.	Sezone koje su osvojili	Sezone koje su bili drugi
Real Madrid	14	3	1955./56., 1956./57., 1957./58., 1958./59., 1959./60., 1965./66., 1997./98., 1999./00., 2001./02., 2013./14., 2015./16., 2016./17., 2017./18., 2021./22.	1961./62., 1963./64., 1980./81.
Milan	7	4	1962./63., 1968./69., 1988./89., 1989./90., 1993./94., 2002./03., 2006./07.	1957./58., 1992./93., 1994./95., 2004./05.
Bayern München	6	5	1973./74., 1974./75., 1975./76., 2000./01., 2012./13., 2019./20.	1981./82., 1986./87., 1998./99., 2009./10., 2011./12.
Liverpool	6	4	1976./77., 1977./78., 1980./81., 1983./84., 2004./05., 2018./19.	1984./85., 2006./07., 2017./18., 2021./22.
Barcelona	5	3	1991./92., 2005./06., 2008./09., 2010./11., 2014./15.	1960./61., 1985./86., 1993./94.
Ajax Amsterdam	4	2	1970./71., 1971./72., 1972./73., 1994./95.	1968./69., 1995./96.
Internazionale	3	3	1963./64., 1964./65., 2009./10.	1966./67., 1971./72., 2022./23.
Manchester United	3	2	1967./68., 1998./99., 2007./08.	2008./09., 2010./11.
Juventus	2	7	1984./85., 1995./96.	1972./73., 1982./83., 1996./97., 1997./98., 2002./03., 2014./15., 2016./17.
Benfica	2	5	1960./61., 1961./62.	1962./63., 1964./65., 1967./68., 1987./88., 1989./90.
Chelsea	2	1	2011./12., 2020./21.	2007./08.
Nottingham Forest	2	0	1978./79., 1979./80.	−
Porto	2	0	1986./87., 2003./04.	−
Celtic	1	1	1966./67.	1969./70.
Hamburger SV	1	1	1982./83.	1979./80.
Steaua Bukurešt	1	1	1985./86.	1988./89.
Olympique de Marseille	1	1	1992./93.	1990./91.
Borussia Dortmund	1	1	1996./97.	2012./13.
Manchester City	1	1	2022./23.	2020./21.
Feyenoord	1	0	1969./70.	−
Aston Villa	1	0	1981./82.	−
PSV Eindhoven	1	0	1987./88.	−
Crvena zvezda	1	0	1990./91.	−
Atlético Madrid	0	3	−	1973./74., 2013./14., 2015./16.
Stade Reims	0	2	−	1955./56., 1958./59.
Valencia	0	2	−	1999./00., 2000./01.
Fiorentina	0	1	−	1956./57.
Eintracht Frankfurt	0	1	−	1959./60.
Partizan	0	1	−	1965./66.
Panathinaikos	0	1	−	1970./71.
Leeds United	0	1	−	1974./75.
Saint-Étienne	0	1	−	1975./76.
Borussia Mönchengladbach	0	1	−	1976./77.
Club Brugge	0	1	−	1977./78.
Malmö	0	1	−	1978./79.
Roma	0	1	−	1983./84.
Sampdoria	0	1	−	1991./92.
Bayer Leverkusen	0	1	−	2001./02.
Monaco	0	1	−	2003./04.
Arsenal	0	1	−	2005./06.
Tottenham Hotspur	0	1	−	2018./19.
Paris Saint-Germain	0	1	−	2019./20.

(Ako se tablica sortira po godinama koje je klub bio prvi ili drugi, sortira se po godini posljednjeg osvajanja)

Posljednja ažuriranja po klubovima i državama bilo je 10. lipnja 2023.

Najbolji strijelci

Zaključno sa 13. prosincem 2023.

Znak ‡ označava da je igrač nastupao u eri Europskog kupa.
Igrači koji nastupaju u aktualnoj sezoni Lige prvaka označeni su podebljano.
Tablica ne uključuje golove postignute u kvalifikacijskom dijelu turnira.

Pozicija	Igrač	Nacija	Golovi	Nastupi	Omjer	Godine	Klub(ovi) (golovi/nastupi)
1.	Cristiano Ronaldo	Portugal	140	183	0,77	2003. – 2022.	Manchester United (21/59), Real Madrid C.F. (105/101), Juventus F.C. (14/23)
2.	Lionel Messi	Argentina	129	163	0,79	2005. – 2023.	Barcelona (120/149), Paris Saint-Germain (9/14)
3.	Robert Lewandowski	Poljska	92	116	0,79	2011. –	Borussia Dortmund (17/28), Bayern München (69/78), Barcelona (6/10)
4.	Karim Benzema	Francuska	90	152	0,59	2005. – 2023.	Lyon (12/19), Real Madrid (78/133)
5.	Raúl	Španjolska	71	142	0,50	1995. – 2011.	Real Madrid (66/130), Schalke 04 (5/12)
6.	Ruud van Nistelrooy	Nizozemska	56	73	0,77	1998. – 2009.	PSV (8/11), Manchester United (35/43), Real Madrid (13/19)
7.	Thomas Müller	Njemačka	53	147	0,36	2009. –	Bayern München (53/147)
8.	Thierry Henry	Francuska	50	112	0,45	1997. – 2012.	Monaco (7/9), Arsenal (35/77), Barcelona (8/26)
9.	Alfredo Di Stéfano ‡	Argentina   Španjolska	58	49	0,84	1955. – 1964.	Real Madrid (58/49)
10.	Andriy Shevchenko	Ukrajina	48	100	0,48	1994. – 2012.	Dynamo Kyiv (15/26), Milan (29/59), Chelsea (4/15)
	Zlatan Ibrahimović	Švedska	48	124	0,39	2001. – 2021.	Ajax (6/19), Juventus (3/19), Inter (6/22), Barcelona (4/10), Milan (9/20), Paris Saint-Germain (20/33), Manchester United (0/1)

Igrači sa najviše nastupa

Zaključno sa 13. prosincem 2023.

Igrači koji nastupaju u aktualnoj sezoni Lige prvaka označeni su podebljano.
Tablica ne uključuje nastupe u kvalifikacijskom dijelu turnira.

Pozicija	Igrač	Nacija	Nastupi	Godine	Klub(ovi) (golovi/nastupi)
1.	Cristiano Ronaldo	Portugal	183	2003. – 2022.	Manchester United (59), Real Madrid C.F. (101), Juventus F.C. (23)
2.	Iker Casillas	Španjolska	177	1999. – 2019.	Real Madrid (150), Porto (27)
3.	Lionel Messi	Argentina	163	2005. – 2023.	Barcelona (149), Paris Saint-Germain (14)
4.	Karim Benzema	Francuska	152	2005. – 2023.	Lyon (19), Real Madrid (133)
5.	Xavi	Španjolska	151	1998. – 2015.	Barcelona (151)
6.	Thomas Müller	Njemačka	147	2009. –	Bayern München (147)
7.	Toni Kroos	Njemačka	144	2008. –	Bayern München (41), Real Madrid (103)
8.	Sergio Ramos	Španjolska	142	2005. –	Real Madrid (129), Paris Saint-Germain (8), Sevilla (5)
	Raúl	Španjolska	142	1995. – 2011.	Real Madrid (130), Schalke 04 (12)
10.	Ryan Giggs	Wales	141	1993. – 2014.	Manchester United (141)

Himna UEFA-ine Lige prvaka, koja nosi ime "Liga prvaka" ("Champions League"), je aranžman Tonya Brittena prema Händelovom "Zadoku". UEFA je 1992. zamolila Brittena da aranžira njenu službenu himnu, koji je iskoristio početak Zadoka, proroka kao polazište njegova aranžmana. Himna je premijerno izvedena od strane britanskog Royal Philharmonic Orchestra (Kraljevski filharmonijski orkestar) i pjevana od strane zbora iz akademije St. Martin in the Fields na 3 službena UEFA-ina jezika: engleskom, njemačkom i francuskom. Pripjev (refren) himne izvođen je prije prije početka svake službene UEFA-ine utakmice, te prije i poslije svakog televizijskog prijenosa. Cijela himna traje oko 3 minute. Himna nije nikad izdana za prodaju u svojoj originalnoj verziji.