Cetina je rijeka u Hrvatskoj koja pripada Jadranskom slijevu i najdulja je dalmatinska rijeka.
Cijelom duljinom od 100,5 km nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Površina porječja joj je oko 3700 km. Izvire sjeverno od Vrlike, a u Jadransko more ulijeva se kod Omiša.
Cetina | |
---|---|
Rijeka | |
Položaj | |
Države | Hrvatska |
Naselja | Sinj, Trilj, Omiš |
Fizikalne osobine | |
Duljina | 100,5 km |
Površina porječja | 3700 km2 |
Plovna od – do | od Radmanovih mlinica do ušća |
Tok rijeke | |
Izvor | selo Cetina |
• Nad. vis. | 385 m |
• Koord. | 43°58'36"N, 16°25'47"E |
Ušće | Omiš |
• Koord. | 43°26'20,8"N, 16°41'11,0"E |
Slijev | jadranski |
Ulijeva se u | Jadransko more |
Pritoci | desne: Sutina lijeve: Ruda |
Kroz svoj toki prolazi kroz Sinj, Trilj i Omiš. Područje toka povijesno se naziva i Cetinska krajina.
Imenom Cetina imenovali su je Hrvati dolaskom s područja današnje Poljske po poljskoj rijeci Cetyinii. Delmati su je zvali Kentona.
Cetina izvire na nadmorskoj visini od 385 m u sjeverozapadnim obroncima Dinare blizu sela Cetine, 7 km sjeverno od Vrlike. Ima više izvora, a glavni je limnokreni izvor jezero duboko preko stotinu metara. Iznad izvora rijeke Cetine, sjeverno od Vrlike, nalazi se Gospodska pećina, znamenita po naseljenosti u prapovijesti.
Nekoliko kilometara nizvodno od izvora Cetina utječe u Perućko jezero. To se mjesto zove Garjak. Ondje je mnoštvo plaža i rukavaca. Perućko jezero umjetno je stvoreno blizu Vrlike branom na Cetini 25 km nizvodno od izvora. Nakon jezera rijeka prolazi krškim područjem i Sinjskim poljem prema gradu Sinju. Cetina pod Gardunom, kod grada Trilja, napušta Sinjsko polje, ulazi u klanac te teče prema jugu. Nad klancem je utvrda Nutjak. Obale su u klancu bliže i više, a rijeka duboka i spora. Nekad je voda brzo tekla i okretala mlinove, ali su je brane usporile. Cetina kod Biska skreće prema jugoistoku, a od tu je prati i autocesta A1. Cetina kod Šestanovca skreće prema jugu, prolazi ispod A1, a uskoro zatim kod Zadvarja zaokreće oko Mosora i dalje teče prema zapadu. U Omišu se ulijeva u Jadransko more.
Tijekom ljetne turističke sezone, u donjem toku Cetine (od Slimena do Radmanovih mlinica kod Omiša), svakodnevno se, dva puta dnevno u trajanju od 3 do 4 sata odvija rafting.
Lijevi su pritoci Cetine redom Rumin, Kosinac i Ruda. Dragović i Dabar također su lijevi pritoci, ali su potopljeni Perućkim jezerom. Glavni je desni pritok Vojskova (koja se u literaturi spominje i kao Vojskava). Neposredno prije utoka u Cetinu, u Vojskovu utječe Karakašica pa se ona u literaturi ponegdje spominje kao desni pritok Cetine (a ne Vojskove). Slijev Cetine ima mnoštvo manjih rječica i izvora (Tako ti trista i šezdeset vrila šta se u Cetinu sliva). Samo u širem području sela Hrvaca ima više od 50 izvora (koji imaju ime).
Tri najveća vrela Cetine su Vukovića vrilo, Batića vrilo i Veliko vrilo, koji zajedno čine cjelinu Vrela Cetine, površine 29,81 ha. Ovaj niz krških vrela oblikovao se je uz rub Paškog polja podno Dinare. Nastala su na kontaktu nepropusnih lapora u polju i vodonepropusnih vapnenaca okolne zaravni. Uzlazne su vrste. Bistra su i modrozelene boje.
Ova 3 vrela je jezerski izvori (limnokreni) i uzlazni izvori, što je osobina mnogih hrvatskih krških rijeka.
Od izvora do ulaska u kanjon ispod Trilja, uz Cetinu je nekoliko polja, redom: Paško polje, Cetinsko polje (ova dva su neposredno uz izvore rijeke), Vrličko polje, Koljansko i Ribarićko polje (ova dva su potopljena jezerom Peruća), Hrvatačko polje, Sinjsko polje (ono je najveće), unutar kojega je Grabsko polje.
Uz Cetinu ima nekoliko srednjovjekovnih i antičkih tvrđava (utvrda, povijesnih gradova). Nad izvorom je Glavaš, s desne strane nad Vrlikom je Prozor, a niže na području Potravlja i Satrića Travnik, a još niže Sinjska tvrđava Stari grad (Sinj). S lijeve strane u blizini Trilja je Čačvina, a s desne strane, nad kanjonom, neposredno ispod Trilja Nutjak. S lijeve strane kanjona u Zadvarju je utvrda Zadvarje. Blizu ušća je utvrda Kunjak u Kučićima, a neposredno uz Omiš Visuć, Mirabela (Peovica) i Fortica (Starigrad).
Hidroenergetski sustav rijeke Cetine obuhvaća: HE Peruća, HE Orlovac, CS Buško blato, HE Đale, HE Zakučac i HE Kraljevac.
Perućko jezero prvo je veliko umjetno jezero u krškom terenu i prva daljinska akumulacija elektroenergetskog sustava rijeke Cetine. Korisni obujam jezera značajno utječe na izravnavanje protoka Cetine na nizvodnim energetskim stepenicama od Sinjskog polja do Jadranskog mora. Koncentracija pada ostvarena izgradnjom brane Peruća koristi se u pribranskoj hidroelektrani Peruća.
HE Orlovac je visokotlačno derivacijsko postrojenje čiji se objekti nalaze u dvije države: umjetno jezero s pripadajućim objektima i jedan dio dovodnog tunela su u Bosni i Hercegovini, a drugi dio dovodnog tunela, vodna komora, tlačni cjevovod, strojarnica i odvodni kanal strojarnice su u Republici Hrvatskoj. Osim umjetnog jezera Buško blato, postoji i umjetno jezero Mandak. Ako je dotok s Livanjskog polja veći od potreba hidroelektrane, reverzibilnim kanalom Lipa - Buško blato prebacuje se u umjetno jezero Buško blato pomoću reverzibilnog postrojenja Crpne stanice Buško blato (CS Buško blato).
HE Đale je smještena u klancu rijeke Cetine nizvodno od Trilja, a koristi energetski potencijal na padu 21 metara između Sinjskog polja i umjetnog jezera Prančevići. Za proizvodnju koristi već regulirane vode rijeke Cetine.
HE Kraljevac se nalazi 21 kilometar od ušća Cetine u more i nakon što je 1932. izgrađena druga faza, s ukupnom instaliranom snagom od 67,2 MW u to vrijeme je bila najveća hidroelektrana u ovom dijelu Europe. Nakon puštanja u pogon druge faze HE Zakučac 1980., HE Kraljevac je izgubila svoj raniji značaj.
HE Zakučac je smještena na ušću rijeke Cetine u more kod Omiša. Prema snazi i proizvodnji HE Zakučac je najveće postrojenje na slivu rijeke Cetine, na koje otpada približno 69% ukupne godišnje proizvodnje.
U slijevu rijeke Cetine zabilježeno je 18 vrsta slatkovodnih riba. Šest vrsta su lokalne vrste, dok je 12 vrsta riba uneseno iz drugih prirodnih i uzgojnih staništa.
Endemično je pet vrsta:
Najveći dio autohtonih vrsta pripada slatkovodnim i podzemnim puževima porodice Hydrobiidae te su bioindikatori stanja okoliša. To su rod Dalmatinella i vrste Bithynia cettinensis, Horatia klecakiana i Kerkia jadertina.
This article uses material from the Wikipedia Hrvatski article Cetina, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaji se koriste u skladu s CC BY-SA 4.0 osim ako nije drukčije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Hrvatski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.