Bukavac

Pripada porodici čaplji. Kada je uznemiravana, stoji mirno u jednom mjestu i podigne kljun i glavu gore. Ovakvo ponašanje i boja perja skrivaju pticu tako dobro da ju je skoro nemoguće vidjeti. Zapravo ih se mnogo češće čuje nego vidi, jer mužjak ispušta zvukove koji se mogu čuti i 5 kilometara dalje. Ova ptica je vjerojatno predstavljala drekavca iz kratke priče Branka Ćopića. Bukavac nebogled je neznatno veći od američkog bukavca (Botaurus lentiginosus) i ima izraženije oznake na leđima.

Bukavac
Status zaštite
Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Aves
Red:	Ciconiiformes
Porodica:	Ardeidae
Rod:	Botaurus
Vrsta:	B. stellaris
Dvojno ime
Botaurus stellaris Linnaeus, 1758.
Rasprostranjenost
Gniježđenje   Cijelu godinu   Bez gniježđenja
Baze podataka
GBIF
wikivrste WD wikislike wikigalerija

Mužjak i ženka su približno iste veličine, 69 – 81 cm dugi. Ima smećkasto-točkasto perje i nezgrapnog je izgleda. Prosječan raspon krila je 130 cm. U južnoj Europi se može pomješati s neodraslom jedinkom gaka. Hrani se ribama, žabama i drugim manjim vodenim organizmima. Gnijezdi se u raštrkanim parovima u većim trščacima. Poligaman je, te mužjak može imati nekoliko ženki. Gniježđenje se odvija rano. Mužjakovo bučno glasanje se najčešće čuje u zoru i sumrak. Ženka polaže tri do šest jaja smećkaste boje, koja oba spola inkubiraju 25 – 28 dana. Obično su soltarni dok sezona parenja nije u toku. Najčešće ga se vidi ljeti, ranim jutrom, dok leti iz ili prema skrovištu. Vrat je u letu savijen, a zamasi krila brzi.

Staništa ove ptice u Aziji i Europi su uz vodene površine s pojasom trske i rogoza i smanjuju se, iako nije ugrožena vrsta. Najviše ih ima u Zapadnoj i Južnoj Europi. Migrira južnije u područja u kojima se zimi voda ledi. Osim europske vrste (Botaurus s. stellaris) tu su i:

• južnoamerički bukavac (Botaurus pinnatus)
• američki bukavac (Botaurus lentiginosus)
• australski bukavac (Botaurus piciloptilus).