Zgrada Glavne Pošte U Sarajevu

godine po projektu Josipa Vancaša. Predstavljaj najmonumentalniji izraz Secesijske arhitekture u Bosni i Hercegovini.

Na zgradi su primijenjena najnaprednija tehnička rješenja sa početka XX stoljeća. Tada je opremljena savremenim instalacijama (centralno grijanje sa toplim zrakom), i povezana željeznicom koja je ulazila u samu zgradu..

Naglasak pročelja i osovine objekta, gradacija volumena i drugi elementi podsjećaju na poštansku štedionicu (Postsparkasse) Otta Wagnera u Beču. U oba primjera, na glavnom pročelju javlja se centralni rizalit horizontalno račlanjen na zonu prizemlja i mezanina, osnovnu ravan etaža i skulpturalno naglašenu atiku, a ritmiziran je sa sedam prozorskih osa od kojih je po jedna krajnja posebno naglašena. Na ulazu su stubovi, kod Wagnera nosivi i dekorativni, kod Vancaša samo dekorativni – nose goluba kao simbola pošte.

Naročito u enterijeru, Vancaš podliježe dekorativnom shvatanju novih arhitektonskih kretanja koje je dominantno u razvoju secesijske arhitekture u Bosni i Hercegovini..

Centralni prostor šalter sale je pokriven rešetkastom željeznom konstrukcijom sa staklenim pokrovom. Cilj je bio prirodno osvjetljenje prostora.

Pročelje objekta ima primjese historicizma.

Objekat je u potpunosti izgorio 2. maja 1992. godine. Adaptaciju i rekonstrukciju radio je Ferhad Mulabegović do 2001. godine.

• Ibrahim Krzović - Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini, Kulturno naslijeđe, Sarajevo
• Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.

  Nedovršeni članak Zgrada glavne pošte u Sarajevu koji govori o arhitekturi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije. Građevine u Sarajevu