Sarajevo U Austrougarsko Doba

i kraja Prvog svjetskog rata 1918.

Građani Sarajeva, kao i ostali stanovnici Bosne i Hercegovine, 1878. godine su postali dio Austro-Ugarske, po 25. tački Berlinskog kongresa. Nova okupatorska sila je dočekana uz veliki otpor u Bosni i Hercegovini. Međutim, austrougarska okupacija države je bila brza, Sarajevo je uskoro postalo dio Habsburške monarhije. Austrougarski period u historiji Sarajeva je okarakterisan kao period industrijalizacije, razvoja, prilagođavanja zapadnoj kulturi i društvenih promjena. Tri najočitije i najveće promjene u Sarajevu koje su se desile dolaskom Austro-Ugarske su promjene u političkoj strukturi grada, arhitektonski stil, kao i promjene u obrazovnom sistemu.

Političke promjene koje su nastale okupacijom Bosne i Hercegovine i Sarajeva od Austro-Ugarske, su nastale kako bi uklonile zastarjele podjele grada, koje su ostale još od osmanske vladavine. Također su te promjene nametnule Sarajevu sistem koji je odgovarao okupatorima.

Promjene u obrazovnom sistemu su nastale zbog uvjerenja Austrougara da je njihov sistem obrazovanja moderniji i napredniji od osmanlijskog koji je u to vrijeme korišten u Sarajevu. Sarajevo je uskoro primilo zapadne standarde obrazovnog sistema i građani sarajeva su po prvi put počeli koristiti latinicu pri pisanju.

1910ih Sarajevo je imalo oko 52.000 stanovnika.

28. juna 1914. desio se atentat, poznato kao Sarajevski atentat, srpski nacionalist Gavrilo Princip ustrijelio je austrougarskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu trudnu suprugu Sofiju, koji su u to vrijeme bili u posjeti Sarajevu. Taj događaj bio je povod za Prvi svjetski rat. Po završetku rata, potpisivanjem Versajskog mirovnog sporazuma, Austro-Ugarska je prestala postojati. Sarajevo je postalo dio novonastale države, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

 

Arhitektonske promjene su nastale ponajviše zbog požara koji je uništio veći dio glavnog dijela grada (čaršije). Arhitekti i inžinjeri su poslati iz Beča kako bi modernizirali Sarajevo i prilagodili ga zapadnjačkom stilu. Rezultat je bio jedinstvena mješavina osmanlijskog trgovačkog grada i zapadnjačke arhitekture. Po prvi put u nekoliko vijekova, Sarajevo se proširilo izvan svojih tradicionalnih granica. Veći dio današnjeg centra Sarajeva je izgrađen u to vrijeme. Arhitektura u Sarajevu se ubrzo razvila u širok spektar stilova i zgrada. Naprimjer, Katedrala Srca Isusova, je izgrađena koristeći elemente neo-gotičke i romanističke arhitekture. Zemaljski muzej, Sarajevska pivara, gradska Vijećnica, Pošta, Narodno pozorište i mnoge druge zgrade su izgrađene u tom periodu. Pored toga, Austrougari su učinili Sarajevo prvim gradom u Evropi koji ima tramvaj.

 

Važnije građevine sagrađene u ovom periodu u Sarajevu:

• Vijećnica
• Katedrala Srca Isusova
• Tržnica
• Zgrada Zemaljske vlade (danas zgrada Predsjedništva BiH)
• Oficirska kasina (danas (Dom Armije u Sarajevu)
• Marijin dvor
• Filipovićeva kasarna
• Sebilj
• Zemaljski muzej
• Aškenaska sinagoga (danas jedina aktivna sinagoga u Sarajevu)
• Evangelistička crkva (danas Akademija likovnih umjetnosti]])
• Inat kuća
• Prva gimnazija
• Zgrada glavne pošte
• Šerijatska sudačka škola (danas Fakultet islamskih nauka)
• Zemaljska bolnica (danas Klinički centar na Koševu)
• Salomova palata
• Jajce kasarna
• Ulema-medžlis
• Crkva sv. Ćirila i Metoda
• Franjevačka crkva svetog Ante Padovanskog
• Društveni dom (danas Narodno pozorište)
• Kino "Apolo"
• Hotel "Evropa"
• Muzički paviljon
• Crkva sv. Vinka
• Ajas pašin dvor (hotel "Central")
• Zgrada HKD Nepredak
• Crkva Presvetog Trojstva

• Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj
• Aneksiona kriza
• Mlada Bosna

• Blog o Sarajevu za vrijeme austrougarske