Bunika ili velebilje (crna bunika, otrovni noćurak lat.
Porijeklom je iz Evrope, sjeverne Afrike i zapadne Azije. Njeno rasprostranjenje se proteže od Velike Britanije na zapadu do zapadne Ukrajine i iranske provincije Gilan na istoku. Također je naturaliziran ili uvedena vrsta u nekim dijelovima Kanade i Sjedinjenih Država.
Bunika | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo | Plantae |
Divizija | Tracheophyta |
Razred | Magnoliopsida |
Red | Solanales |
Porodica | Solanaceae |
Rod | Atropa |
Vrsta | A. belladonna |
Dvojno ime | |
Atropa belladonna L. |
Listovi i bobice su izuzetno toksični kada se progutaju i sadrže tropanske alkaloide atropin, skopolamin i hioscijamin. Ovi toksini mogu izazvati delirij i halucinacije, a koriste se i kao farmaceutski antiholinergični lijekovi. Čini se da su ovi tropan alkaloidi uobičajeni u porodici Solanaceae, jer su prisutni i u biljkama rodova Brugmansia , Datura i Hyoscyamus, iz iste porodice, ali u drugačijim potporodicama i plemenima od velebilja.
Atropa belladonna ima nepredvidive efekte. Protivotrov za trovanje beladonom je fizostigmin ili pilokarpin, isto kao i za atropin.
Atropa belladonna ima dugu historiju upotrebe kao lijek, kozmetika i otrov. Biljka je izvorno imenovana pod raznim narodnim imenima (kao što je "smrtonosna noćna sjenka") i Atropa belladonna Carl Linnaeus (1707–1778), kada je osmislio svoj sistem klasifikacije. Linnaeus je izabrao ime roda "Atropa" zbog otrovnih svojstava ovih biljaka. Atropos (doslovno "prevrtanje"), jedna od Tri suđenice u grčkoj mitologiji, kaže se da je čovjeku prerezala životna nit nakon što su se njegove sestre zavrtile i izmjerile ga. Linnaeus je odabrao ime vrste belladonna ("lijepa žena" na talijanskom) u odnosu na kozmetičku upotrebu biljke tokom renesanse, kada su žene koristile sok od bobica u kapima za oči namijenjenim za proširivanje zjenica i činile da oči izgledaju zavodljivije.
Ekstrakti biljaka iz porodice smrtonosnih noćuraka koriste se najmanje od 4. stoljeća p. n. e., kada Teofrastus preporučuje Mandragori (Theophrastus za liječenje rana, gihta i nesanica, i kao ljubavni napitak. U prvom stoljeću p. n. e., Kleopatra koristila je ekstrakte bogate atropinom iz egipatske biljke henban (još jednog noćurka) u gore pomenutu svrhu širenja zjenica svojih očiju.
Upotreba smrtonosnih noćnih sjena kao otrova bila je poznata u starom Rimu, što potvrđuje glasina da je rimska carica Livia Drusilla koristila sok od bobica "Atropa belladonna" kako bi ubila svog supruga, cara Avgusta.
U prvom stoljeću naše ere Dioskoridi prepoznali su vino od mandragore kao anestetik za liječenje bola ili nesanice, koje se daje prije operacije ili kauterije. Korištenje preparata od noćurka za anesteziju, često u kombinaciji s opijumom]], nastavilo se u čitavom Rimskom i Islamskom carstvu i u Europi sve dok ga u 19. stoljeću nisu zamijenili moderni anestetici.
Modernu farmakološku studiju ekstrakata „Atropa belladonna“ započeo je njemački hemičar Friedlieb Ferdinand Runge (1795–1867). U 1831., njemački ljekarnik Heinrich F. G. Mein (1799–1864) uspio je pripremiti čisti kristalni oblik aktivne supstance, zvani atropin.
Atropa belladonna je razgranata zeljasta višegodišnja rizomatozna hemikriptofita, koja često raste kao polugrm iz mesnate podloge. Biljke narastu do visine od 2 | m, sa jajastim listovima dužine oko 18 cm. Zvonoliki cvjetovi su mutnoljubičaste boje sa zelenim nijansama i slabo mirisavi. Plodovi su bobice, koje su zelene, sazrijevajući do sjajne crne boje i promjera približno 1,5 cm. Bobice su slatke i konzumiraju ih životinje koje rasipaju sjeme u svom izmetu, iako sadrže toksične alkaloide. Postoji oblik sa blijedožutim cvjetovima zvani Atropa belladonna var. lutea s blijedo žutim plodom.
Ponekad se A. belladonna zamijenjuje s manje otrovnim , Solanum nigrum, koji je u drugom rodu unutar Solanaceae. Usporedba ploda pokazuje da bobice crnog noćurka rastu u grozdovima, dok bobice smrtonosne noćurka rastu pojedinačno. Još jedna razlika su crni cvjetovi noćurka s bijelim laticama.
Atropa belladonn je porijeklom iz umjerene južne, srednje i istočne Evrope, sjeverna Afrike, Turske, Irana i Kavkaza, ali je uzgajano i uneseno izvan svog matičnog područja. U južnoj Švedskoj zabilježeno je u Flori iz Skånea 1870. godine kao uzgajana u vrtovima apotekara blizu Malmöa.
U Britaniji je autohtona samo na krečnjačkim tlima, na uznemirenom tlu, poljima, živim ogradama i otvorenim šumama. Raširenija kao van areala, često je relikt uzgoja kao ljekovita biljka. Sjeme šire uglavnom ptice.
To je naturalizovana biljka u dijelovima Sjeverne Amerike, gdje se često nalazi na sjenovitim, vlažnim mjestima sa krečnjakom bogatim tlima. U nekim dijelovima svijeta, smatra se vrstom korova, gdje kolonizira područja s poremećenim tlima.
Wikivrste imaju dodatne informacije vezane za: Atropa belladonna |
Commons ima datoteke na temu: Bunika |
Šablon:Halucinogeni
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Bunika, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.