Tanatos

U psihoanalizi, tanatos je volja za smrću kao antonim erosu kao volji za životom.

U ranom mitološkom prikazivanju, bio je moćno ilustriran oružan mačem, sa čupavom bradom i bijesnim licem. Njegov dolazak pratile su bol i tuga. Poslije je Tanatos prikazivan na ljepši način, kao prekrasan mlad čovjek, a brojni su ga rimski sarkofazi prikazivali kao krilata dječaka, slična Erosu. Tanatosa su onda prikazivali kao mladog čovjeka sa crnim krilima i ugašenom, ili napola ugašenom, bakljom. Često je bio u društvu sa svojim bratom, bogom sna Hipnom.

Imao je srce od željeza i crna, ledena krila, a često ga se prikazivali kako nosi leptira.

Tanatos kao bog smrti nije znao za sućut ili milosrđe. Kad bi osobi došao dan smrti (određen sudbinom) Tanatos bi doletio do nje, ugrabio joj dušu i predao je Hadu.

Samo su dva puta ljudi izigrali Tanatosa: Heraklo ga je svladao i preoteo mu dušu Admetove žene Alkestide, a Sizif ga je vezao i i zatvorio u željeznu bačvu ili u podrum. Zeus je naredio Aresu da ga oslobodi jer su ljudi prestali bogovima prinositi žrtve. Druga verzija mita govori da ga je gnjevni Ares sam oslobodio jer više nije mogao uživati u krvoproliću bitaka budući da niko nije umirao.

• Tanatos u klasičnoj literaturi i umjetnosti (en)
• Tanatos u grčkoj mitologiji (en)