Prava Seksualnih Manjina U Bosni I Hercegovini: Prava LGBT zajednice u Bosni i Hercegovini

Prava seksualnih manjina u Bosni i Hercegovini
Karta Evrope s Bosnom i Hercegovinom označenom zelenom bojom
Pravni status	Legalno od: 1996 (Federacija Bosne i Hercegovine) 1998 (Republika Srpska) 2003 (Brčko Distrikt)
Rodni identitet	Transrodne osobe mogu promijeniti zakonski spol
Vojna služba	Lezbijke, biseksualci i gej osobe smiju služiti u vojsci
Zaštita od diskriminacije	Na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i međuspolnog statusa (detaljnije)
Porodična prava
Priznavanje zajednica	Istospolne zajednice nisu priznate

U Bosni i Hercegovini su legalne seksualne aktivnosti između istospolnih osoba. Međutim, istospolni parovi nemaju istu zakonsku zaštitu kao parovi suprotnog spola.

Bosna i Hercegovina je sekularna zemlja u kojoj veliku većinu čine muslimani i kršćani (katolici i pravoslavci). Iako je službeno sekularna zemlja, religija ima vrlo važnu ulogu u njenom društvu. Zbog toga su stavovi prema pripadnicima LGBT zajednice prilično konzervativni, baš kao i u drugim istočnoevropskim zemljama. Mnogi LGBT događaji, a posebice Queer Sarajevo Festival održan 2008. godine, rezultirali su nasiljem, nakon što su islamski vjerski ekstremisti i radikali napali grupu i skandirali ekstremističke fraze. Prema istraživanju iz 2015. godine, 51% LGBT građana Bosne i Hercegovine prijavilo je neki oblik diskriminacije protiv njih, uključujući verbalno zlostavljanje, uznemiravanje, uključujući i fizičko nasilje.

Ipak, društvena atmosfera mijenja se iz dana u dan. Vlada je 2016. odobrila Zakon protiv diskriminacije, zabranjujući diskriminaciju zbog seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika. Otvara se sve više gej barova i objekata, posebno u glavnom gradu Sarajevu. Težnja za članstvom u Evropskoj uniji također je imala važnu ulogu u donošenju ovog zakona. Udruženje ILGA-Europe svrstalo je Bosnu i Hercegovinu na 22. mjesto od 49 evropskih zemalja u smislu legislacije LGBT prava.

Bosnu i Hercegovinu čine dva entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Istospolne seksualne aktivnosti legalizirane su u Federaciji Bosne i Hercegovine 1996, a u Republici Srpskoj 1998, usvajanjem pojedinačnih zakona u oba entiteta. Brčko Distrikt je, slijedeći primjere iz dva entiteta, legalizirao je homoseksualnost 2003. Dob pristanka je 14 godina, bez obzira na spolnu orijentaciju (seksualni odnosi s osobom mlađom od 14 godina smatraju se silovanjem).

Istospolni brakovi nisu priznati ni na državnom ni na entitetskom nivou. Ustav Bosne i Hercegovine ne definira rodnu podobnost za brak, a oba entiteta ograničavaju brak na parove suprotnog spola, kako je propisano njihovim odgovarajućim porodičnim zakonima.

Federacija Bosne i Hercegovine usvojila je 19. oktobra 2018. zahtjev za legalizaciju građanskih zajednica. "Navedena tačka našla se na dnevnom redu sjednice i usvojena je u istom obliku u kojem je i predložena", rekao je premijer Fadil Novalić. Vlada će formirati radno tijelo za analizu prijedloga, koje će Parlament morati usvojiti kasnije.

Član 12. Zakona o ravnopravnosti spolova, koji je usvojen početkom 2003, zabranjuje diskriminaciju na temelju spola i seksualne orijentacije. Međutim, seksualna orijentacija nije izričito definirana.

Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine također izričito zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, kao i zakon o radu Brčko Distrikta.

Zakon o zabrani diskriminacije usvojen je 2009. On zabranjuje diskriminaciju na temelju spola, rodnog izražavanja i seksualne orijentacije. Zakon također zabranjuje uznemiravanje i segregaciju na temelju seksualne orijentacije. Član 2. zakona kaže sljedeće:

Diskriminacijom će se, u smislu ovog zakona, smatrati svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica i onima koji su s njima u rodbinskoj ili drugoj vezi na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, invaliditeta, starosne dobi, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, spolnih karakteristika, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima života.

Usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine održanoj 14. jula 2016, Bosna i Hercegovina dobila je unaprijeđen zakonski okvir za zaštitu od diskriminacije.

Transrodne osobe mogu promijeniti svoj zakonski spol u Bosni i Hercegovini nakon što su podvrgnute operaciji promjene spola i drugim medicinskim tretmanima.

Nemali broj organizacija bori se za prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini. Udruženje Q prva je LGBT organizacija takvog tipa u Bosni i Hercegovini. Udruženje radi na "promicanju i zaštiti kulture, identiteta i ljudskih prava queer osoba", a osnovano je u septembru 2002. Službeno su se registrovali u februaru 2004.

Logos je prvobitno registriran krajem 2005. pod nazivom Inicijativa za vidljivost queer muslimana (IIVQM), ali nedugo nakon toga promijenio je ime u Logos i ponovno je registriran 2006.

Equilibrium je registriran sredinom 2009. i bila je prva organizacija koja je djelovala van Banje Luke. Obje organizacije su sa radom prestale nakon dvije godine.

Ostale organizacije koje se bore za prava LGBT osoba su Okvir i Simosyon, koji su registrirani 2011, Viktorija, Sarajevski otvoreni centar, BUKA (Banjalučko udruženje Kvir Aktivista) koji su se registrovali 2013, LibertaMo Asocijacija, koja je s radom započela 2015, te otvoreni centri u Mostaru i Tuzli.

Povorka ponosa u Sarajevu

Prva povorka ponosa u Bosni i Hercegovini održana je 9. septembra 2019. u Sarajevu. Procjenjuje se da je na njoj učestvovalo otprilike 2.000 ljudi. Bosna i Hercegovina je time postala posljednja država bivše Jugoslavije koja je organizovala manifestaciju ovakvog tipa.

Incident na Queer Sarajevo Festivalu 2008.

Dana 24. septembra 2008. desetak osoba napadnuto je na kraju prvog dana festivala. Izvješteno je da je osmero ljudi, uključujući jednog policajca, povrijeđeno nakon što je velika grupa islamskih fundamentalista, salafista i nogometnih huligana fizički napala posjetioce i masu. Prema organizatorima četverodnevnog događaja, policija je dopustila da se učesnici nenajavljenog protesta približe mjestu događaja ugrožavajući sudionike Queer Sarajevo Festivala.

Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu Organizacija Q otvorila je festival, ali su napadi napadi natjerali organizatore da ostatak festivala učine privatni, te da ga otkažu nekoliko dana kasnije. Iako je Organizacija Q javne događaje organizirala i prije, ovaj festival bio je prvi kulturni događaj ove vrste u historiji Sarajeva.

Ustavni sud je 2014. presudio da vlasti nisu uspjele zaštititi slobodu okupljanja učesnika na festivalu.

Incident na Merlinka Festivalu 2014.

Dana 1. februara 2014, četrnaest maskiranih muškaraca uletjelo je na festival Merlinka, dovikujući homofobne uvrede. Povrijeđeno je troje sudionika festivala. Policija je stigla neposredno nakon što odlaska napadača i kritizirana je jer je učinila vrlo malo u pronalaženju i procesuiranju napadača. Festival se nastavio sljedećeg dana, bez incidenata, te uz punu zaštitu policijskih snaga.

Istraživanje iz 2015. pokazalo je da bi 44% građana Bosne i Hercegovine pokušalo liječiti svoje dijete kada bi ono bilo gej. Još 11% izjavilo je da bi prestali komunicirati sa svojim djetetom. Također je utvrdilo da 19% stanovništva Bosne i Hercegovine podržava davanje ekonomskih i socijalnih prava istospolnim parovima.

Prema anketi Pew Researcha objavljenoj 2017. godine, 13% ispitanika u Bosni i Hercegovini podržalo je istospolne brakove, a 84% njih se usprotivilo. 82% njih vjeruje da društvo ne smije prihvatiti homoseksualnost.

Prema anketi iz 2019, održanoj prije prve gej parade u Sarajevu, 33% ispitanika podržalo je paradu, a 58% je bilo protiv. 14% ispitanika izjavilo je da podržava legalizaciju istospolnih brakova, a 81% se usprotivilo. Anketa je provedena u Kantonu Sarajevo, te nije obuhvatila ostatak zemlje.

Prema studiji iz 2021, prva LGBT+ parada ponosa u Sarajevu doprinijela je povećanoj podršci LGBT aktivizmu u Sarajevu. Međutim, nije se raširila u ostalim krajevima Bosne i Hercegovini.