Myriam Bédard

decembra 1969. u Neufchâtelu, u Quebec Cityju, Quebec, Kanada je nekadašnja kanadska biatlonka, prva kanadska pobjednica utke u Svjetskom kupu, dvostruka olimpijska prvakinja i svjetska prvakinja u biatlonu u disciplini sprint. Po broju osvojenih medalja na na Olimpijskim igrama i Svjetskim prvenstvima je najbolja kanadska biatlonka svih vremena. Myriam Bédard sa nekadašnjim kanadskim biatloncem Jeanom Paquetom ima jednu kćerku. Nakon razvoda udala se za u Iranu rođenog slikara i fotografa Nima Mazharija.

Myriam Bédard
Lični podaci
Državljanstvo	Kanada
Rođenje	(1969-12-22) 22. decembar 1969 (54 godine) Neufchâtel, Quebec City, Quebec, Kanada
Karijera
Klub	Courcelette Québec
Status	neaktivna
Olimpijske igre
Nastupi (B)	3 (1992, 1994, 1998)
Medalje (B)	3 (2 zlatne)
Svjetska prvenstva
Nastupi (B)	7 (1988, 1990, 1991, 1993, 1995, 1996, 1997)
Medalje (B)	2 (1 zlatna)
Svjetski kup
Nastupi (B)	1987/88
Pojedinačne pobjede (B)	2
Plasman (B)	2. (1990/91, 1992/93)
Medalje Olimpijske igre ZOI 1992. 15 km ZOI 1994. 15 km ZOI 1994. 10 km Svjetsko prvenstvo u biatlonu SP 1993. 7,5 km SP 1993. 15 km Takmičenje 1. 2. 3. Olimpijske igre 2 0 1 Svjetska prvenstva 1 1 0
Službeni rezultati IBU | Olympedia | FIS

Olimpijske igre	Poj.	Spr.	Šta.
Albertville 1992. (Biatlon)	3	12	11
Lillehammer 1994. (Biatlon)	1	1	12
Nagano 1998. (Biatlon)	50	32	17

Myriam Bédard je nastupila na trima olimpijskim igrama: Na Zimskim olimpijskim igrama 1992, ZOI 1994. i na ZOI 1998. Osvojila je dvije zlatne medalje na ZOI 1994. u pojedinačnim disciplinama: Na 15 km je ubjedljivo pobijedila ispred Anne Briand i Uschi Disl, a u disciplini sprinta na 7,5 km bila je bolja za 1,1 sekundu od Svjetlane Paramigine i 1,2 sekunde od Valentine Cerbe-Nesina. Sa dvije zlatne medalje bila je najbolja na prvenstvu. Bronzanu medalju je osvojila na ZOI 1992. u utrci na 15 km iza pobjednice Antje Misersky i osvajačice srebrne medalje Svjetlane Pečorske. U štafetnim utrkama najbolji joj je plasman bilo jedanaesto mjesto u štafeti 1992. sa Lisom Meloche i Jane Isakson.

Prvi nastup Bédardove u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1987/88, kada je bez značajnijih rezultata osvojila 41-o mjesto u ukupnom plasmanu. U svojoj drugoj sezoni 1989/90, je prvi put 1. februara 1990. godine u austrijskom Walchseeu u utrci na 15 km osvojila drugo mjesto iza Bugarke Ive Karađozove. Te je sezone završila na 28-om mjestu. U trećoj sezoni 1990/91, 19. januara 1991. u njemačkom Ruhpoldingu, ostvarila je svoju prvu pobjedu u utrci na 15 km pobijedivši Uschi Disl i Svjetlanu Pečorsku. Drugu pobjedu je ostvarila u Oberhofu u utrci na 15 km. Te je sezone osvojila drugo mjesto u ukupnom plasmanu, iza Svjetlane Pečorske, kao i 1992/93. kada je bila iza Anfise Rezcove. Zabilježila je nekoliko drugih i trećih mjesta.

Svjetsko prvenstvo	Poj.	Spr.	Pot.	Šta.
1988. Chamonix	7	34
1990. Minsk   1990. Oslo   1990. Kontiolahti	8
1991. Lahti	11	9
1993. Borovec	2	1		12
1995. Antholz				16
1996. Ruhpolding		41		12
1997. Osrblie	26	43	39	18

Bédardova je nastupila na sedam Svjetskih prvenstava od SP 1988. do SP 1997, te je sa jednom zlatnom i jednom srebrnom medaljom najuspješnija kanadska biatlonka po broju osvojenih medalja. Najveći uspjeh postigla je u utrci sprinta 13. februara 1993. u bugarskom Borovecu na 5 km na SP 1993. kada je pobijedila ispred Ruskinja Nadežde Talanove i Jelene Belove. Dva dana ranije osvojila je srebrnu medalju sa 14.7 sekundi zaostatka iza Njemice Petre Behle. Najbolji rezultati u štafeti bila su dva dvanaesta mjesta i to na SP 1993. u štafeti sa Gillian Hamilton, Lise Meloche i Yvonne Visser; te na SP 1996. u štafeti sa Inger-Kristin Berg, Nikki Keddie i Michelle Collard. Nakon uvođenja potjere kao discipline na Svjetskim prvenstvima, najbolji joj je plasman bio 39-o mjesto na SP 1997.

Zbog rođenja kćerke, povukla se iz profesionalnog sporta, a njen povratak zbog ozljeda nije bio uspješan. Povukla se konačno 1998. godine, a najavila je da će se baviti brzim klizanjem i nastupiti za kanadsku reprezentaciju, ali tu svoju ideju nije ostvarila. Od 2004. je pripadala u Izvršnom komitetu IBU-a kao potpredsjednica. U februaru 2004. godine izjavila je u vezi Sponzorskog skandala u koju je bila umješana Kanadska liberalna partija, da je 2002. godine bila prinuđena napustiti posao u odjelu marketinga u Via Rail, nakon što je izrazila mišljenje o sponzorstvu firme Groupaction. Reakcije na njene tvrdnje dovele su do otpuštanja predsjedavajućeg kompanije Via Rail Jeana Pelletiera i predsjednika Marca LeFrançoisa. Afera je dovela do ostavke kanadskog premijera Jeana Chrétiena. U daljem svjedočenju u martu 2004. tvrdila je da je Groupaction bila umiješana u trgovinu drogom. U aferu je bio umješan i kanadski vozač formule 1 Jacques Villeneuve. Kasnijom viješću koje je prenijela CBC News, sudski je opovrgnuta teza da je bila prinuđena napustiti firmu i da je dobrovoljno napustila Via Rail. 8. decembra 2006. godine izdat je nalog za hapšenje zbot otmice kćerke koja je živjela kod oca. Uhapšena je u Washingtonu, D.C. a do suodlučivanja u Kanadu, bila je pritvorena u Baltimoru u američkoj državi Maryland. Kćerka je vraćena ocu 23. decembra, a Bédardova je vraćena u Kanadu 4. januara 2007. godine. Optužena je krivom i osuđena uslovno na dvije godine. Kasnije je još jednom osuđena zbog nepoštovanja suda na 45 dana prinudnog rada u socijalne svrhe.