Marija, Kraljica Ugarske

Ovo je članak o ugarskoj kraljici. Za istoimenu francusku kraljicu vidi Marija Anžujska.

maj">17. maj 1395) je bila ugarska i hrvatska kraljica od 1382 do 1395. godine.

Marija
Kraljica Ugarske
Vladavina	1382 - 1385
Prethodnik	Ludovik I
Nasljednik	Karlo II
Kraljica Ugarske
Vladavina	1386-1395
Prethodnik	Karlo II
Nasljednik	Sigismund
Supružnik	Sigismund Luksemburški
Dinastija	Anjou
Otac	Ludovik I, kralj Ugarske
Majka	Elizabeta Kotromanić
Rođenje	1371.
Smrt	17. maj 1395.

Bila je druga od tri, ali najstarija preživjela kćerka Ludovika I, kralja Ugarske i Poljske. Majka joj je bila Elizabeta Kotromanić, kćerka bosanskog bana Stjepana II. Marija je imala stariju sestru Katarinu i mlađu sestru Jadvigu. Godine 1374. Ludovik je pregovarao s poljskim plemićima kako bi osigurao da jedna od njegovih kćerki naslijedi poljsku krunu. Najstarija, Katarina, umrla je 1378. godine kao osmogodišnja djevojčica, što je Mariju učinilo prijestolonasljednicom.

Ludovik je aranžirao brakove za svoje dvije preživjele kćerke, pa je Marija zaručio za Sigismunda Luksemburškog, sina cara i češkog kralja Karla Luksemburškog. Zamislio je prvo da Marija sa Sigismundom vlada Poljskom, a Jadviga Ugarskom sa svojim mužem, za kojeg se tada mislilo da će biti Vilim Austrijski.

Dana 16. septembra 1382. umro je kralj Ludovik I. Već sljedećeg dana dvanaestogodišnja Marija je okrunjena kao kralj Ugarske. Njena majka, kraljica Elizabeta, upravljala je kraljevinom kao regent u ime maloljetne vladarice uz pomoć palatina Nikole I Gorjanskog.

Kako Ludovik I nije imao muških nasljednika, očekivalo se da će nakon njegove smrti Marija, njegova najstarija kćerka i nasljednica po primogenituri, naslijediti oba njegova kraljevstva. Međutim, Poljaci su bili nezadovoljni personalnom unijom s Ugarskom (nastalom 1370. godine za vrijeme vladavine Marijina oca), te je stoga Marijina mlađa sestra Jadviga proglašena kraljem Poljske.

Kraljici Elizabeti su protivio veći dio plemstva, zajedno sa Sigismundom i njegovim moćnim bratom, njemačkim kraljem Vjenceslavom. S druge strane, Elizabeti i palatinu se nije sviđala ideja o braku i zajedničkoj vladavine Marije i Sigismunda. Ugarskoj su invazijom prijetili kako Sigismund, koji je želio dobiti vlast brakom s vladaricom, tako i Karlo Drački, koji je već bio osvojio napuljsku krunu zatvorivši i ubivši svoju tetku, Ivanu II. Elizabeta je stoga započela pregovore s francuskim kraljem Karlom V o mogućem braku Marije i njegovog sina Ludovika, iako je Marija već bila formalno zaručena za Sigismunda. Protupapa Klement VII poništio je te zaruke, te je Marija udata za Ludovika preko predstavnika u aprilu 1385. godine. Četiri mjeseca kasnije Sigismund je izvršio invaziju na Ugarsku i oženio Mariju, bez obzira na njen "brak" s Ludovikom, te odmah napustio kraljevstvo.

Nepopularni brak između Marije i Sigismunda, strancu kojem je sada pripala jednaka vlast nad Ugarskom, ubrzo je izazvao revolt plemstva. Pobunjeni plemići su za protivkralja izabrali napuljskog kralja Karla III, koji je uzurpacijom uspio zaposjesti tron 1385. godine. Elizabeta i Marija su bile prisiljene prisustvovati njegovoh krunidbi. Dana 7. februara, čim je dobila priliku, kad se njegova vojska vratila u Napulj, Elizabeta ga je pozvala da posjeti Mariju u jednoj od njenih palača, gdje je izboden po njenom naređenju. Umro je 24. februara, a Mariji je majka ponovo osigurala krunu.

Sljedeće godine napadnuta je zajedno s majkom prilikom putovanja u Hrvatsku. Sva vojska koja ih je pratila bila je ubijena, a kraljice zarobljene u Novigradu. Sigismund ih je pokušao osloboditi, ali bez uspjeha. Elizabeta je zadavljena pred Marijinim očima 16. januara 1387. godine. Nekoliko dana kasnije Sigismund je uspio osloboditi Mariju.

Umrla je pod sumnjivim okolnostima u visokoj trudnoći, nakon pada s konja. Nije ostavila iza sebe djece, te je bila posljednji Anžuvinac na ugarskom prijestolju. Njen udovac je zadržao njeno kraljevstvo. Marijina sestra Jadviga je umrla četiri godine kasnije nakon poroda, nadživjevši svoje jedino dijete.