Isak Samokovlija

septembar 1889 - Sarajevo, 15. januar 1955) bio je jugoslavenski i bosanskohercegovački književnik, autor djela sa bosansko-jevrejskom tematikom. Po zanimanju je bio ljekar. Živio je u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.

Isak Samokovlija
Rođenje	(1889-09-03) 3. septembar 1889. Goražde, Austro-Ugarska
Smrt	15. januar 1955(1955-01-15) (65 godina) Sarajevo, SFR Jugoslavija
Zanimanje	pisac, akademik
Jezik	bosanski
Nacionalnost	Jevrej
Žanr	Život jevreja u BiH
Poznata djela Nosač Samuel

Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu Austro-Ugarskog carstva, 3. septembra 1889. u porodici sefardskih (španskih) Jevreja. Njegova porodica se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i završava Prvu gimnaziju. Jevrejsko dobrotvorno društvo La Benevolencija mu je dodijelila stipendiju te studira medicinu u Beču. Nakon studija, radio je kao ljekar u Goraždu i Fojnici, prije nego je počeo raditi u bolnici Koševo 1925. Prvu pripovjetku "Rafina avlija" objavljuje 1927. a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki "Od proljeća do proljeća" u izdanju Grupe sarajevskih književnika. U mladosti je pisao i pjesme.

Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobija otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Jevreje. Nakon proglašenja NDH zatvoren je od strane ustaša, te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do oslobođenja zemlje.

Po završetku Drugog svjetskog rata drži razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis "Brazda" od 1948. do 1951, a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću "Svjetlost".

Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. U njegovim djelima, dominantan je motiv tragedije njegovog naroda, ali i motivi prolaznosti, ništavila i postojanja. Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića.

Umro je 15. januara 1955. u Sarajevu. Sahranjen je na starom jevrejskom groblju na strmoj padini Trebevića.

• "Od proljeća do proljeća" (1929, pripovijetka)
• "Nosač Samuel" (1946, pripovijetka)
• "Solomunovo slovo" (1949, pripovijetka)
• Hanka (drama)
• Plava Jevrejka (drama)
• On je lud (drama)
• Fuzija (drama)
• "Tragom života"
• "Đerdan"
• "Priča o radostima"
• "Nemiri"
• "Dija, dija, Pesa"

• "Svijet Isaka Samokovlije nestao je u holokaustu", Jasmin Agić, Al Jazeera Balkans, 8. 4. 2018.