Ivonka Survilla: Bjeloruska političarka

april 1936) jest predsjednica Rada Bjeloruske Demokratske Republike, vlade Bjelorusije u egzilu.

Ivonka Survilla
Survilla 2016.
Rođenje	Івонка Шыманец (1936-04-11) 11. april 1936. Štoubci, Druga Poljska Republika

Rođena je u Štoubcima, tada u sastavu Druge Poljske Republike (Zapadna Bjelorusija), u porodici inženjera Vladimira Šimanjeca i Eveline Šimanjec rođene Paškievič.

Godine 1940, nakon sovjetske aneksije Zapadne Bjelorusije, otac joj je uhapšen od strane Sovjeta i osuđen na pet godina zatvora u Gulagu, a ona je pobjegla zbog njemačkog napada na SSSR.

Godine 1944. porodica je pobjegla na zapad kroz istočnu Prusku sa hiljadama drugih izbjeglica i na kraju stigla u Dansku gdje su živjeli u izbjegličkom kampu nekoliko godina. Na putu je umrla Ivonkina mlađa sestra.

Godine 1948. njena porodica se preselila u Francusku i nastanila se u Parizu. Članovi njene porodice bili su aktivni učesnici u životu lokalne bjeloruske zajednice. Studirala je na École nationale supérieure des Beaux-Arts, a zatim je diplomirala na Fakultetu humanističkih nauka na Sorboni.

Godine 1959. udala se za Janka Survillu, bjeloruskog ekonomistu, aktivisticu i radio emitera. S njim se preselila u Madrid gdje su vodili radio program na bjeloruskom jeziku koji je podržavala frankistička Španija.

Nakon zatvaranja radio stanice 1965, ona i muž su se 1969. preselile u Kanadu gdje je Ivonka počela raditi kao prevoditeljica za saveznu vladu. Na kraju je postala šefica prevodilačkih usluga u Health Canada.

U Kanadi je postala aktivni član lokalnih bjeloruskih organizacija.

Godine 1989, uz pomoć svog supruga i prijatelja, osnovala je Kanadski fond za pomoć žrtvama Černobila u Bjelorusiji. Ova dobrotvorna organizacija pruža medicinsku pomoć u različitim oblicima, recipročne posjete medicinskog osoblja između Kanade i Bjelorusije, pomoć u hrani, kao i pružanje zdravstvenih odmora djeci na različitim lokacijama u Kanadi.

Izabrana za predsjednicu Rade Bjeloruske Demokratske Republike 1997. Ona je prva žena predsjednica Rade i prva predsjednica izabran nakon raspada Sovjetskog Saveza i stvaranja nezavisne Republike Bjelorusije.

Redovno se obraća bjeloruskom društvu 25. marta i drugim prilikama.

Ona je osnivačka potpisnica Praške deklaracije o savjesti Evrope i komunizmu.

Godine 2013. odlikovana je Dijamantskom medaljom kanadske kraljice Elizabete II za "njeno cjeloživotno djelovanje na obnavljanju demokratije u Bjelorusiji".

Survilla ima dvije kćerke. Jedna od njih, Maria Paula Survilla, (1964–2020) bila je profesorica etnomuzikologije na Wartburg koledžu u Waverlyju, Iowa. Njen suprug Janka Survilla je umro u Ottawi 1997.

Survilla je učestvovala na više od 30 izložbi kao slikarka.